Uši su vrlo neugodne kad se pojave u kosi naših malenih, ali nisu razlog za sram niti znak nedostatne higijene

Jedna od neugodnijih zaraza koja s vremena na vrijeme zahvati dječje kolektive (vrtiće, igraonice i sl.) jest ušljivost vlasišta. To je posve normalna pojava koje se ne treba sramiti. Uši dobivaju i djeca i odrasli unatoč redovitoj higijeni i nisu, kako se prije smatralo, samo problem obitelji koje žive u lošijim uvjetima. Roditelji trebaju biti informirani na koji način pregledavati djetetovo vlasište i kako se riješiti nametnika.



Razlikujemo tri vrste uši:



  • uši na vlasištu najrasprostranjenije su i žive isključivo na glavi čovjeka



  • prtene (bijele ili uši na odjeći) javljaju se u siromašnim slojevima društva



  • stidne uši mogu se prenositi tijesnim kontaktom ili spolnim kontaktom



Uši na vlasištu sićušni su paraziti sivobijele boje dužine od 2 do 4 mm koji se drže na vlasi i sišu krv s glave domaćina. Lako se prenose među djecom pri tijesnom kontaktu, korištenju istog češlja ili preko odjeće. Uš glave i stidna uš parazitiraju na čovjekovu tijelu, a bijela ili prtena uš živi u odjeći (u naborima i porubima) i izlazi na kožu samo onda kad se treba nahraniti krvlju. Ugrizi bijele uši uzrokuju osobito jak svrbež, a ubodi se nalaze pretežno u području lopatica i u lumbalnoj regiji.



Prtena uš može biti opasna jer prenosi uzročnike tifusa pjegavca (Rickettsia prowazeki), rovovske groznice (Rickettsia quintana) ili povratne groznice (Borrelia recurrentis). Ženke liježu i odlažu svoja jajašca koja se zovu gnjide. To su sivobijele sitne kuglice koje se zalijepe na vlas, dlaku ili na odjeću. Iz njih se izlegu mlade uši (nimfe) koje prelaze u odrasle uši i hrane se krvlju. Na mjestu gdje se uš priljubi na kožu da bi sisala krv, nastane mala ranica, a zatim mala papula. Ta papulica izaziva jak svrbež, dijete se češka i razgrebe kožu. Ako je zanemarena djetetova higijena, može se inficirati ranica.



Ako se radi o ušljivosti vlasišta, dijete može imati ekcem na vratu ili povećane limfne čvorove na zatiljku. Ako se uši ne odstrane, mogu se na glavi gomilati kraste koje prerastu kosu i prave debeli neugodni sloj na vlasištu. Svrbež od uši obično je jači kad se dijete uvečer utopli u krevetu. Stidna se uš od odrasle osobe s lošom higijenom lako može prenijeti na dijete. Kod djece se često može naćina trepavicama ili obrvama. Zbog tog se položaja teško može tretirati lokalno, već je potrebno mehanički odstranjivati svaku uš ili gnjidu.



Pregled vlasišta


Detaljnim i redovitim pregledom djetetova vlasišta moguće je otkriti žive uši ili jajašca. Uši mogu biti sive ili svijetlosmeđe boje. Imaju tri para nogu koje završavaju kandžicama kojima sadrže za vlas. Moguće ih je otkriti i električnim češljem (Robi Comb Pro) koji zvučnim signalom javlja kada u kosi registrira i ubije uš. Ako roditelji pronađu uši na djetetovu vlasištu, ne smiju ga slati u vrtić ili dovoditi u kontakt s drugom djecom dokle se god ne iskorijene uši. Trebali bi upozoriti one s kojima je dijete bilo u kontaktu da pregledaju vlasište svoje djece. Pregledati se trebaju i ostali ukućani. Teško je pronaći uši na plavoj kosi jer su gotovo nevidljive. Da bi se lakše odstranile uši i gnjide, katkad treba skratiti djetetovu kosu.




Sredstva protiv uši


Postoji više vrsta lijekova protiv uši. Napravljeni su u obliku šampona, tekućine ili praška za kosu. U zadnje je vrijeme učinkovit sprej za kosu (Liceguard) koji se može rabiti i u preventivne svrhe ako smatrate da je dijete izloženo riziku. Djetetova se kosa naspreja prije izlaska iz kuće i time je dijete zaštićeno od uši 24 sata. Sprej nije toksičan, a možete ga nabaviti u ljekarnama.



Kad se liječi jedan član obitelji, potrebno je liječiti i cijelu obitelj odjednom kako bi se spriječio prelazak uši s jednog člana obitelji na drugog. Važno je da se tretman protiv uši ponovi za 8 dana kako bi se uništile i larve (ličinke). Nakon što se obavi liječenje, također treba promijeniti i dobro oprati svu posteljinu na kojoj je spavalo dijete koje je imalo uši, zatim treba oprati odjeću, razne rekvizite za kosu (češljiće, kopčice, gumice...) i igračke. Predmete kojima to neće štetiti, a sumnjate da su na njima mogle doći uši, možete na 48 sati spremiti u zamrzivač, jer uši bez krvi ne mogu preživjeti dulje od tog vremena.



Uz uobičajenu uporabu šampona i praška protiv uši, svejedno se preporučuje i mehaničko uništavanje svake pojedine gnjide i uši posebnim metalnim češljem za iščešljavanje uši.



Uši na vlasištu nisu opasne za zdravlje, no svakako mogu pokvariti raspoloženje, uznemiriti dijete i roditelje, ometati djetetov san i koncentraciju ili učiniti da se dijete osjeća neugodno.



Kako ste se vi riješili ušiju s vlasišta vašeg djeteta? Pridružite nam se na Forumu jer svaki savjet je dobrodošao!




Tekst: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med., spec. za dječje bolesti



Foto: Thinkstock