Osobine djece koja odrastaju s jednim roditeljem

Svatko od nas odrastao je u drugačijoj obiteljskoj situaciji, a to utječe na kakve osobe postajemo te na vrijednosti i osobine koje razvijamo. Mnogi ljudi koji su kao djeca odrasli sa samohranim roditeljima primjećuju mnoge sličnosti između sebe i drugih koji su također imali sličnu obiteljsku situaciju, piše Yumama.

Oni koji su odrasli sa samohranim roditeljem u mladosti nauče biti samodostatniji. Njihovi roditelji obično nisu imali toliko vremena provoditi s njima i možda su morali brže naučiti kako preživjeti sami. Mogu odrasti i postati odgovorniji u ranoj dobi ili s vremenom prerasti u ulogu brige za braću i sestre. Često će postati pomagači, a u nekim slučajevima gotovo i zamjena za drugog roditelja koji nedostaje. Često su zreliji i odgovorniji, vjerojatno zato što im samohrani roditelji vjeruju da će obavljati više zadataka istovremeno.

Veće povjerenje u odnosu roditelj-dijete

Nisu tako pomno nadzirani i praćeni u usporedbi s obiteljima s dva roditelja. To može dovesti do većeg povjerenja između djeteta i roditelja. S druge strane to može dovesti i do prevelike vezanosti i straha od odvajanja, "napuštanja" svog roditelja i pokušaja pronalaska osobe s kojom će osnovati vlastitu obitelj.

Tijekom odrastanja osjećaju se više uključenima u donošenje odluka jer njihov roditelj raspravlja o kućanskim problemima s njima, a ne s drugim roditeljem. Djeca samohranih roditelja puno bolje se razumiju u kućni budžet, ranije nauče kupovati i pripremati hranu, kućanske poslove itd.

Ne dijele poslove na muške i ženske

Poslovi koje obavljaju članovi obitelji imaju manje rodno specifičnu prirodu. Ono što treba učiniti teži biti ravnomjernije raspoređeno među svim članovima obitelji bez pretjeranog prihvaćanja tradicionalnih rodnih uloga.

Osjećaj nepripadanja

Mogu se osjećati zbunjeno oko toga što bi trebali osjećati prema odsutnom roditelju, često se osjećaju kao da nigdje ne pripadaju. Korijeni toga obično su sadržani u nestalom liku oca ili majke rano u životu, što je ostavilo emocionalnu prazninu ili rupu za koju se čini da je treba ispuniti. Ako jaz ostane i u odrasloj dobi, važno je potražiti pomoć psihologa kako bi se ta barijera prevladala.

Oklijevanje ili nesigurnost u ljubavnom životu

Onima koji su odrasli sa samohranim roditeljem i nikad nisu znali drugačije jednostavno nije pokazan primjer kako izgleda funkcionalna (ili disfunkcionalna) romantična veza odraslih. Kao rezultat toga, kada počnu izlaziti, pristupaju tome bez iskustva. To nije nužno loša stvar i može dovesti do autentičnih i dubokih odnosa, ali ih može zakomplicirati. 

Snažna neovisnost može biti dobra stvar i prednost koju razvijaju neka djeca samohranih roditelja. To ima prednost jer su vještine i talenti već razvijeni i ne ovise o nekom drugom, ali ima i lošu stranu.

Loša strana je ta što se osoba koja odrasta sa samohranim roditeljem može duboko bojati da je manjkava ili nedostojna i da neće moći osnovati vlastitu obitelj. Možda mogu misliti:

"Nikad neću biti dobar tata, vidi kakav je moj bio!"

"Nikad ne bih mogla biti odgovorna mama, pogledajte što je moja napravila!"

"Brak nije za mene, vidi kako je tatina smrt uništila život moje mame..."