VJEČNA RODITELJSKA DVOJBA: Odgajaju li strogi roditelji djecu s usađenim radnim navikama ili je to samo mit?

Razvijanje radnih navika kod djeteta jedno je od odgojnih prioriteta svakog roditelja. Da biste ti postigli, stručnjaci se slažu, važno je djeci davati jasne upute i biti dosljedan.

Razvijanje radnih navika je važan zadatak i za roditelje i za djecu, ali ozbiljnost ovog zadatka ne treba miješati s načinom na koji im ga predstavljamo. Jer, strogi glas, izričiti zahtjevi, povišen ton, ozbiljan izraz lica stvaraju napetost, otpor, tugu, strah ili bijes kod djeteta.
Kada na ovaj način djetetu predstavite neki zadataka ili obavezu koju bi trebalo ispuniti, kod vašega mališana stvara se negativna emocija, jer i vaš glas te izraz lica upravo to jasno poručuju.

Djeca su majstori u čitanju izraza lica i vrlo dobro mogu osjetiti svaku emociju u vašem glasu. Ako ste previše ozbiljni, strogi, kada je boja vašeg glasa hladna, nijedno dijete (a niti odrasla osoba) neće vam uzvratiti osmijehom i radošću. Zašto? Jer ste kod njega probudili neku nelagodu.

Da, u početku će dijete obavljati ono što ste mu zadali, ali s vremenom bit će to sve bezvoljnije i njegova će motivacija biti sve slabija. I umjesto da se navike razviju i zadaci obavljaju, nailazit ćete na otpor.

Djeca vole izazove

No ako djetetu sve to što ga očekuje predstavite kao izazov i igru, ako s obavezama (koje su neminovne) povežete dobre, pozitivne emocije, veće su šanse da će vaše dijete stvoriti radne navike i da će se one ugraditi u njegovo ponašanje.

Djecu, kao i odrasle, motiviraju pozitivni osjećaji koje kod njih možete izazvati svojim ponašanjem, glasom, vedrim izrazom lica. Dakle, kada dijete aktivnost poveže sa zabavom, s osjećajem radosti, pozitivnom emocijom, aktivnost za njega postaje izvor zadovoljstva. I obrnuto, ako se zbog nečega osjeća loše, svaki će se put tako osjećati kad to treba obaviti.

Ako predstojeća aktivnost asocira na neko loše iskustvo i loš osjećaj, motivacija za obavljanje te aktivnosti nestaje.

Pozitivan i zaigran pristup

Ne bojte se da ćete izgubiti roditeljski autoritet ako na šaljiv i zabavan način djetetu pročitate zadatak iz matematike. Budite maštoviti, opustite se, glumite, pjevajte, zabavljajte se. Isprobavajte razne načine, ono što ne djeluje odbacite, ono čemu se dijete veseli primjenjujte.

Kada je neki zadatak pretežak za dijete ne govorite mu rečenice poput: ‘Hajde, potrudi se malo više, probaj sam/a to riješiti…’ To mu neće pomoći, prije će ga obeshrabriti što se samo suočiti s nečim što je njemu preozbiljno i preteško!

Puno je korisnije da kažete: ‘Daj da vidim što te muči!’ Osim što se neće osjećati usamljeno ispred nerješivog zadatka, sama vaša gesta će ga pokrenuti da i samo ‘zasuče’ rukave. Ovdje je fokus na osjećaju rasterećenja pred zadatkom, jer čim padne napetost, on više neće izgledati nerješiv.