VRTIĆI BUDUĆNOSTI: Ima li šanse da uskoro i u Hrvatskoj klinci imaju ovu mogućnost?

Predškolska znanost i praksa u Republici Hrvatskoj zadnjih je desetljeća značajno napredovala, o čemu svjedoče brojne publikacije i visoka razina kvalitete u jednom dijelu naših vrtića. Na njih je, nedvojbeno, Reggio pristup odgoju djece imao veliki utjecaj, na ovaj ili onaj način.

Njegova se filozofija temelji na slici djeteta kao subjekta s pravima od rođenja, sposobnog za učenje u odnosu s drugima, s urođenim izvanrednim potencijalom za učenje, metaforički izraženim kao 'stotinu jezika', što se odnosi na stotinu, tisuću načina izražavanja, razmišljanja, razumijevanja i znanja.

Djeca uče na stotinu jezika

Idejni začetnik ovog obrazovnog iskustva jest Loris Malaguzzi, a nastalo je još u 20. stoljeću, baš kako i ime ove metode govori, u talijanskoj pokrajini Reggio. U Reggio pedagogiji sve proizlazi iz slike djeteta koje vjeruje u sebe i ima neograničeni potencijal. Ono je radoznalo, spremno za učenje, želi slušati i biti slušano, želi biti voljeno i cijenjeno, a sposobno je usvojiti nova znanja kroz aktivnu interakciju s odgajateljem, roditeljima i svima oko sebe.

Drugim riječima, zaboravite na tradicionalne metode poučavanja djece u predškolskim ustanovama – poslušnost, neuvažavanje djetetovih želja, mišljenja i interesa, strogo poštivanje pravila i usmjeravanje igara od strane odrasle osobe uz vremensko ograničenje! Suvremene alternativne pedagogije, kojima pripada i Reggio pristup – uče nas da je učenje najbolje u uvjetima slobodne igre – kroz slobodno kretanje, kreativnost i različite druge tehnike za razvijanje samosvijesti. Sam proces učenja važniji je od konačnog rezultata!

Kreativnost je dio svakodnevnih aktivnosti i djecu se potiče na sudjelovanje u raznim izražajnim aktivnostima: igrama, glumi, igri sjena, lutkarstvu, plesanju, pjevanju, keramičkom izražavanju... Time se potiče važnost razvoja svih područja učenja i razumijevanja kod djeteta, a ne samo jezički i logički aspekt. Premda su pismenost i računanje vrlo važni za život, podjednako je važno znati i da ekspresivna umjetnost ima svoju ulogu u stvaranju osobnosti djeteta. Jer, dijete ima vizualno, glazbeno, kinetičko, matematičko, znanstveno i druga znanja, odnosno jezike kojima komunicira…

Zato odgojitelji imaju vrlo bitnu ulogu jer djetetu trebaju pristupiti kao snalažljivom, kompetentnom i snažnom biću, koje je bogato talentima i potencijalima, znatiželjno da samo upozna i istraži sve u svojoj okolini te spremno za interakciju s drugima. Djeca imaju sva prava od rođenja, priznata raznim dokumentima te su u svom razvoju komunikativna i u aktivnom odnosu s predmetima i osobama koje ga okružuju što utječe na njegov razvoj.

Prostor – treći odgajatelj!

Važan element odgoja i obrazovanja u Reggio pristupu jest prostor koji se smatra - trećim odgajateljem. Prostorno-materijalno okruženje u kojem se dijete nalazi determinira njegovu znatiželju i kreativnost pa je važno da ono ima dovoljno mjesta da odluči gdje će boraviti i s kim, da može nesmetano hodati među prostorijama. Jer, temelj Reggio pedagogije su istraživačke aktivnosti koje potiču dječju kreativnost i razvijanje znanja i učenje.

Dijete se ne smije požurivati, prekidati ili odrediti trajanje aktivnosti, već treba imati dovoljno prostora za procesuiranje informacije kako bi dostiglo novu razinu znanja. Zato su vrtići koji njeguju Reggio odgoj vesela i šarena mjesta puna multi-senzornih materijala koja potiču djecu na istraživanje i samostalno otkrivanje okoline. Dopušteno im je da sami mijenjaju prostor, pomiču namještaj, kreiraju nova mjesta za igru…

U tome svemu važnu ulogu ima odgajatelj koji je alat stalnog istraživača i poticatelja učenja te mora biti kreativan jednako kao i djeca kojom se bavi te dobro poznavati svako dijete i njegove potrebe i talente. Naravno, podjednako važnu ulogu imaju i roditelji i šira zajednica iz djetetovog okruženja jer svi trebaju aktivno sudjelovati u djetetovom razvoju.

Koja su osnovna načela Reggio pristupa?

Istraživačka priroda djeteta potiče ga na konstruktivno učenje i konstruiranje znanja, pa Reggio pristup dijete ne doživljava kao pasivnog primatelja znanja, već kao potencijalno, jako, snažno, kompetenteno dijete povezano s odraslima i drugom djecom!

Zato su osnovna načela Reggio pristupa u odgoju djece sljedeća:
• Slika o djetetu kao kompetentnoj osobi
• Kvalitetni odnosi i interakcije važni su unutar svih dijelova sustava
• Vrijednost uloge materijala
• Shvaćanje prostora kao trećeg odgajatelja
• Shvaćanje djece i odgojitelja kao partnera učenja
• Odstupanje od propisanog kurikuluma u korist omogućavanja i pridržavanja procesa učenja
• Vrijednost dokumentiranja odgojno-obrazovnog procesa
• Simbolički jezici djeteta

Kako je u Hrvatskoj?

Reggio pristup u mnogome je utjecao i na predškolsku znanost i praksu i u Hrvatskoj, a prema istraživanjima u većem broju vrtića u zadnjih 20-ak godina poprilično se promijenila razina kvalitete u ustanovama.

No korijenite i kvalitetne promjene nisu moguće 'kulturom brzih rješenja', a kvalitetan odgojno-obrazovni rad podrazumijeva 'dobro razumijevanje djece' – visoku razinu razumijevanja i uvažavanja te snažan naglasak na kvaliteti odnosa odraslih i djece. A to ponajprije i najviše ovisi o odgajateljevoj 'slici o djetetu'! Nju nije moguće od nekoga preuzeti ili preslikati, nego ju je potrebno sustavno razvijati na temelju kontinuiranog pažljivoga promatranja djece, analiziranja sebe u radu s djecom i odgojno-obrazovne prakse u cjelini.

Istraživanja su pokazala da su najjača strana hrvatske predškolske realnosti, kao i uvijek, ljudski resursi, tj. odgajatelji, pedagozi i ravnatelji koji iskazuju veliku motivaciju, angažman i posvećenost. No, još uvijek je Nacionalni kurikulum za rani odgoj i predškolski odgoj i obrazovanje (2015), kao i većina ostalih suvremenih predškolskih kurikuluma, koncipiran na konstruktivističkim i socio-konstruktivističkim osnovama, po kojima u našim vrtićima prednjači dominantan poučavateljski pristup odgajatelja. On je prepoznatljiv po poticanju djece na memoriranje i reprodukciju sadržaja koji za njih često nisu relevantni, tj. koje ona ne smatraju zanimljivim ni smislenim!

Nažalost, bez osiguranja sustavne i kvalitetne podrške profesionalnom razvoju odgajatelja, značajnije pomake odgojno-obrazovne prakse prema višoj razini kvalitete nije realno očekivati!

Više o Reggio metodi i njezinoj primjeni u Hrvatskoj te praksi naših vrtića pročitajte u knjizi Što nas uči Reggio?autora Edite Slunjski i suradnika, u izdanju izdavačke kuće Element.