Što se krije iza stava 'neću u vrtić' i trikovi kako mu doskočiti

Rečenica 'neću u vrtić’ znači da djetetu nešto ne odgovara, bilo u samom vrtiću, bilo u djetetovom životu ili izvan njega. U pozadini djetetova otpora prema vrtiću mogu biti različiti razlozi, a ako je dijete starije, kroz razgovor ih možete i otkriti.

Iza djetetova odbijanja odlaska u vrtić može se biti zakašnjela reakcija na adaptaciju na vrtić. O adaptaciji govorimo kada dijete prvi put polazi u vrtić i uobičajeno sva ponašanja koja je prate (plač nakon što mama i tata odlaze na posao, odbijanje igre s vršnjacima, hrane ili spavanja, ljutnja kod kuće…) nestaju u prvih mjesec dana boravka u vrtiću. Prvi polazak u vrtić za dijete je jedna od stresnijih situacija u njegovom dotadašnjem životu, a svako dijete ju drugačije podnosi. Neka djeca će se vrlo teško odvajati od roditelja, plakati i biti potištena kada on ode, dok će druga bez većih poteškoća krenuti u vrtić i ostavljati dojam opuštenosti i suradljivosti.

No, nakon nekog vremena, može doći do otpora i svih gore opisanih ponašanja što može ukazivati da je kod tog djeteta došlo do kasnije reakcije na prilagodbu jer sada shvaća da vrtić i odvojenost od roditelja tijekom većine dana postaje njegova svakodnevica.

Djeci poteškoću zna predstavljati i ponovni polazak u vrtić nakon izbivanja zbog bolesti ili godišnjeg odmora. U tim prilikama dijete je izašlo iz svog ustaljenog ritma dana, koje ima s odlascima u vrtić, a sada se nakon intenzivnijeg provođenja vremena u krugu obitelji, ponovno mora prilagoditi, što izaziva osjećaj nesigurnosti i usamljenosti.

Ponekad djeci ne odgovara nešto što je vezano uz sam vrtić - u grupu je došlo novo dijete, došlo je do promjene dotadašnjeg odgajatelja, nije mu ugodno u prisutnosti nekoga od vršnjaka i sl. Stoga, prije svega o svemu razgovarajte s odgajateljima koji najbolje znaju kako se dijete ponaša u vrtiću i kako provodi dan.

Otpor prema vrtiću može biti i reakcija na druge promjene u životu - ako dijete osjeća da roditelje nešto brine, primjećuje da se nešto događa, a s njime o tome nitko ne razgovara, ako se mama i tata pojačano svađaju, ako se ne slaže s bratom ili sestrom… Djeca vrlo lako ‘detektiraju’ osjećaje roditelja, a roditelji tome ponekad ne pridaju veliki značaj.

Bez obzira na to o čemu je riječ, preporučuje se u svakom slučaju da pokušate pronaći malo više vremena koje ćete moći provesti s djetetom jer mu je potrebna vaša dodatna pažnja. Možete se prošetati nakon što dođete po njega u vrtić, otići u park, čitati njegovu najdražu priču ili se maziti.

Neki trikovi za rješavanje stava ‘neću u vrtić’

Kako bi i vama i djetetu ugodnije i opuštenije započeo dan, možete uvesti svoje male jutarnje rituale - npr. dok vi pijete kavu, dijete može čaj ili kakao. Dok se oblačite, možete se natjecati tko će biti brži. Jutro je prilika da se zajedno podružite te da s ugodnim osjećajima i vi i ono započnete svoj radni dan.

Možete dogovoriti što bi dijete sve moglo raditi u vrtiću dok ne dođete po njega, dati mu sitne zadatke poput toga da nacrta crtež za nekoga, da sazna koliko prijatelja u grupi ima brata ili sestru, tko ima nekog kućnog ljubimca i sl. Na kraju dana možete razgovarati s njime o tome je li izvršio zadatke i kako mu je to bilo.

Ako vaš vrtićarac voli imati plan, predočite događanja u vrtiću. Opišite mu dnevnu rutinu vrtića, na primjer: 'Ostavljam te u vrtiću za vrijeme doručka, onda ćeš se igrati s djecom i tetama pa ćete ručati svi zajedno, potom idete malo odmoriti, onda idete opet na igranje i tada ja dolazim po tebe'. Tako predočen raspored dijete doživljava kao odbrojavanje do vašeg dolaska.

Ako je vaše dijete u vrtiću, dajte mu apstraktni podsjetnik na svoju ljubav i podršku. Poljubite djetetov dlan i recite mu da svaki put kada se osjeti žalosno i usamljeno, prisloni imaginarni poljubac s dlana na svoje lice, a vi ćete mu tada poslati poljubac natrag.

Ili, možete djetetu na dlanu ružem ili olovkom za oči nacrtati neki simbol koji će ga podsjetiti na vašu prisutnost. Isti znakić nacrtajte i sebi na dlan pa mu objasnite da, kada se osjeti usamljno, može poslati poljubac preko 'tajnog kanala' koji oboje imate na svojim dlanovima.

Cjelodnevni boravak na novome mjestu neku djecu može zabrinuti. Dopustite im da sa sobom ponesu svoju dekicu ili omiljenu igračku koji bi ih podsjetili na dom i vaš odnos, osjećat će se sigurnije. Možete ga čak ostaviti odgajateljima za hitne slučajeve (ovisno o pravilima vrtića), ili ga dijete može uvijek imati kod sebe.

Iako vam je to potpuno neshvatljivo, djeca vaš odlazak doživljavaju kao da ih napuštate. Ostavite im neku svoju stvar na čuvanje, što će ih uvjeriti da se vraćate. Na primjer, ostavite im omiljenu majicu ili kapu, nešto što će ih uvjeriti da se vraćate.

Nažalost, ponekad ne možete izbjeći onaj najstariji trik, koji, dakako, ima mnoge protivnike, a to je podmićivanje. Neka djeca trebaju malo 'poticaja' da se smire i da im oči ne budu pune suza. No neka to podmićivanje ne bude svakodnevno, uvedite skupljanje kružića ili cvjetića i na kraju 'uspješnog' tjedna nagradite dijete.

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Shutterstock