Surogat majke izazivaju podijeljena mišljenja - dok neki misle da je rađanje djece izuzetno humano, drugi ih osuđuju i kažu da to rade samo zbog novca. Charlotte Johnson-Daniels iz Velike Britanije kaže da pripada prvoj kategoriji i nema namjeru zarađivati na tuđoj patnji. U velikoj ispovijesti otkrila je zašto se odlučila za surogat majčinstvo i kako je to utjecalo na njezino petero djece i supruga.
41-godišnja odgajateljica Charlotte ponosna je surogat majka. Ponosna prije svega jer je pomogla nepoznatom bračnom paru da dobiju dijete. Ovog ljeta pokušat će učiniti isto po drugi put - napraviti dijete paru koji ima problema sa začećem bioloških roditelja. Čini to iz humanih motiva; novac je, tvrdi, ne zanima. Njezinu priču donosi Independent.
„Imam petero djece - u dobi od 22, 19, 16, 11 i devet godina. Ali 2024. godine rodila sam bebu za drugi par. Joy sada ima osam mjeseci. Nikada nisam imala majčinsku vezu s tom bebom, jer znam da nije moja. Još uvijek sam u kontaktu s roditeljima. Šalju mi poruke i fotografije bebe barem dva puta tjedno. Izgradili smo snažno prijateljstvo. Sa surogat majkom mora postojati puno povjerenja.
Prema zakonima Ujedinjenog Kraljevstva, moj suprug i ja smo ti koji smo upisani u rodni list bebe, iako je embrij genetski njihov. Tek kada beba napuni šest tjedana, njezini roditelji mogu započeti postupak podnošenja zahtjeva za registraciju u dokumentima bebe. Taj dan se bliži.“
'Nakon petero svoje djece imala sam skoro 40 godina, već sam prešla dob za doniranje jajnih stanica'
Moj suprug James oduvijek je znao da ću jednog dana voljeti pomoći nekome drugome da ima dijete. Ali dok naša obitelj nije bila onoliko velika koliko smo James i ja željeli, nismo razmišljali o putovanjima surogat majke. To je značilo da se tada možemo koncentrirati na ulaganje energije u pomaganje nekome drugome da ima obitelj.
Oduvijek sam željela biti mama, ali sam također uvijek razmišljala: što ako imam problema s plodnošću? Iako sam imala sreće da lako zatrudnim, i dalje razumijem očajničku potrebu da netko ima obitelj - i suosjećam sa svima koji se bore s neplodnošću.
2019. godine, kada je moje najmlađe dijete imalo oko tri godine, željela sam postati surogat majka. Tu sam odluku odgodila 2020. zbog pandemije. Ali dvije godine kasnije, osjetila sam čežnju da to učinim. Imala sam gotovo 40 godina. Već sam prešla dob za doniranje jajnih stanica. Da to tada nisam učinila, sada bih bila prestara da budem surogat majka.
Volim osjećaj trudnoće. Iako mi je na početku uvijek bilo mučno, to je lijepo iskustvo. Sve moje trudnoće su bile lagane, tako da me ništa nije odvratilo od ideje da budem surogat majka. Kontaktirala sam "Moje putovanje surogatstva" (MSJ), gdje me koordinatorica surogatstva podržavala tijekom cijelog procesa. Prošle smo pravni postupak i obavile osnovne zdravstvene preglede kako bismo se uvjerile da ispunjavam uvjete. Rekla sam djeci o svojoj ideji i svi su bili jako ponosni. Bilo je važno da sam bila na čistom u svojoj glavi, da sam se u surogatstvo uključila iz pravih razloga i da sam imala snažnu podršku. To je izuzetno emocionalno putovanje.
Napravili smo profil kako bismo mogli spojiti ljude kojima je potrebna surogat majka. Zatim smo moj suprug i ja morali odabrati profil s kojim ćemo se povezati. Svatko je imao svoju priču i razloge zašto mu je potrebna surogat majka - mnoge od njih bilo je teško pročitati. Osjetila sam snažnu energiju prema paru koji smo odabrali, jer smo imali toliko toga zajedničkog s njima. Imali smo sličnu povijest, godine i smisao za humor. Kad se moj suprug vratio s posla, rekla sam: "Zajedno smo na ovom putovanju. Pročitaj profil i reci mi tko se ističe." Odabrao je isti par. Prošli su kroz vrlo traumatično putovanje, s mnogo neuspjelih pokušaja IVF-a i kasnim gubitkom trudnoće s blizancima.
MSJ je organizirao sastanak s nama. Razgovarali smo. Zatim smo imali razdoblje upoznavanja koje je trajalo tri mjeseca. Izašli smo na večeru i družili se, baš kao što to činimo s našim prijateljima. Smatrala sam da je važno izgraditi snažno prijateljstvo s njima. Već su imali spremne embrije kad su nas upoznali.
Britanske surogat majke dobivaju samo razumnu količinu novca za putne troškove i odjeću
U Velikoj Britaniji surogat majke ne smiju biti plaćene - dobivate samo razumnu količinu novca za putne troškove ili odjeću za trudnice. Radilo se o mladom paru, imali su oko 30 godina i 7 spontanih pobačaja. Njihova priča me rastužila, očajnički su željeli imati dijete. Tada sam donijela odluku da nikome neću platiti za uslugu. Imala sam jake bolove u leđima prije kraja trudnoće, pa su platili nekoliko masaža za trudnice. Ne želim zaraditi na bebi, radi se o pomaganju paru koji je očajnički želio svoje dijete.
Nažalost, imali smo neuspješan prvi transfer početkom 2023., što nas je sve emocionalno pogodilo. Suprug i ja smo imali toliko vjere da će uspjeti, da smo bili prilično iznenađeni kada se nije dogodilo. Također je bilo teško paru s kojim sam trebala imati dijete proći kroz proces negativnog testa na trudnoću. Svima nam je trebalo malo vremena. Nakon pauze od nekoliko mjeseci, napravili smo i drugi transfer. Oba puta, budući roditelji došli su s nama na transfer - a buduća mama došla je sa mnom u bolničku sobu.
Ovaj put sam se osjećala drugačije. Nisam si mogla objasniti zašto. Je li to bilo prigušeno svjetlo? Činjenica da je liječnica bila žena? Kasnije smo saznali da je liječnica koja je obavila drugi transfer bila surogat majka djeteta i točno je znala kako se osjećamo. Napravila sam test na trudnoću nakon 14 dana putem video poziva s roditeljima u sedam ujutro. Zajedno smo čekali rezultate. Bili su pozitivni. Zavladala je zapanjujuća tišina. Roditelji čiju sam bebu trebala roditi bili su vrlo emotivni. Do tog trenutka, čak su i moja najmlađa djeca bila nesigurna, ali onda su shvatila da beba koju ću uskoro roditi neće ostati u našoj obitelji.
'Ne postoji emocionalna vezanost za tuđe bebe'
Kad je trudnoća bila uznapredovala, ljudi koji bi me upoznali čestitali su mi na odluci da rodim još jedno dijete. U početku sam govorila da samo "nosim bebu za još jedan par".
Toliko se ljudi sada okreće surogatstvu kako bi stvorili vlastite obitelji i to više ne bi trebala biti tabu tema.
Par čiju sam bebu nosila bio je u kontaktu sa mnom i mojom obitelji cijelo vrijeme. Nikada nisam imala osjećaj da me provjeravaju, ali često sam ih morala uvjeravati da smo i beba i ja dobro. Na dan poroda svi smo bili uzbuđeni. Naravno, bio je prisutan i strah od poroda, neću lagati. Par čiju sam bebu nosila došao je k nama nekoliko dana prije poroda. Kad mi je pukao vodenjak, nazvali smo ih, a zatim smo se sreli u lokalnoj bolnici. Držali su me za ruku tijekom šestosatnog poroda. Bio je to čaroban trenutak kada sam predala bebu njezinim roditeljima i gledala je s njima. Nakon svega što su prošli, znajući da smo stvorili tu obitelj, to je za njih bio nevjerojatan osjećaj.
Dogovorili smo se da će odmah nakon poroda beba biti dodana meni, dok će joj mama i tata zajedno prerezati pupčanu vrpcu. Zatim sam im predala bebu. Pripremila sam kolostrum za nekoliko hranjenja. Roditelji bebe odlučili su da ne žele moje majčino mlijeko za bebu, pa sam odlučila donirati mlijeko bolnici u sljedećem mjesecu. Bila sam emotivna iz različitih razloga, ali ne zato što sam osjećala neki gubitak, već zbog svojih hormona. Posjetili smo bebu kad je imala pet dana i još uvijek je viđamo kad možemo. Predivno je gledati kako raste.
Sada sam započela svoje drugo surogatsko putovanje. Nadam se da ćemo imati transfer prije sredine godine. Sve ide glatko. Gradimo odnos s novim parom baš kao i prvi put. Kao majka i odgajateljica, razumijem koliko je povjerenja potrebno da biste dopustili nekome drugome da se brine o vašoj djeci. Istina je da je nositi tuđe dijete prava čast, piše Stil.
