ISKUSTVO MAME NAKON VAGINALNOG PORODA: 'Nisam niti slutila što sve trebam 'izvoditi' kod prve stolice'

Koliko god da sam se pripremala za porod i slušala iskustva drugih mama, kada mi je liječnik rekao: 'Idemo u predrađaonicu', kao da me je netko ubacio u film s posve drukčijim scenarijem od onoga za koji sam se pripremala. Bilo je to moje prvo iskustvo rađanja i devet sam mjeseci radila na svome scenariju poroda i prvih trudova i sad mi je to netko pokvario.  

Sve je prošlo dobro, rodio se moj sin, Apgar 10/10, ja sam bila u stanju šoka i potom je došlo najveće iznenađenje. 

Jer, za ovaj dio nisam imala baš nikakav scenarij, za babinje se nisam pripremila. Mislila sam 'Lako ćemo, glavno da rodim'. No, moram priznati, porod je bolan, ali ne traje dugo (što je možda relativan pojam), a babinje je malo duže razdoblje s raznim tegobama o kojima se baš i ne priča puno, pogotovo onim neugodnim.

Što mi se događalo s tijelom?

Okej, tijekom poroda sam izgubila puno krvi pa sam odmah dobila dijagnozu anemije i dodatne tablete željeza kao terapiju. I dalje sam jako krvarila, osjećala sam da sam dolje natečena, osjetljiva i, kako su mi rezali međicu, rana mi je bila prilično bolna.

No najveći horor, baš zbog ove rane, i dodatka željeza koji su me 'zatvorio', bilo me strah kako će mi izgledati prva stolica. Da, zaboravila sam napomenuti da sam od naprezanja tijekom poroda dobila i hemoroidekoji su boljeli kao sam vrag.

Suprug mi je tada na Odjel Babinja donio litre i litre soka od kruške, koji navodno otvara, i suhe šljive, koje sam namakala u vodu i ujutro pila natašte, u nadi da će opstipacija proći, da ću imati prvu stolicu nakon poroda i da ću sa svojom bebicom kući.

I to se dogodilo tek treći dan. Bilo je bolno, a ja sam se pokušala namjestiti na toaletu da što manje boli i da ne opterećujem još svježe šivanu ranu. Sjećam se da nisam sjedala na školjku, nego sam stolicu pokušala obaviti u polučučećem položaju. Obavezno sam se nakon stolice prala i posušila dobro ranu, ali nisam koristila ručnik, nego jednokratne ubruse jer mi se to činilo više higijenski.

Osjećala sam peckanje kod mokrenja i nekako mi je najlakše bilo 'piškiti' pod tušem jer bi voda malo ublažila koncentraciju urina. Ako ne ide ili je neizvedivo, dobro je nagnuti se prema naprijed (kako bi se smanjio kontakt urina s oštećenom kožom vulve/šavovima), potom se opet dobro oprati i osušiti. I tu sam koristila jednokratne ubruse ili bih čak iskoristila za sušenje one pamučne vatene uloške, koje nosite sa sobom u bolnicu. 

Osjećala sam jake kontrakcije u maternici i čak pojačano krvarenje, pogotovo dok bih pokušavala dojiti svoju bebu. Sjećam se da je moja cimerica na Odjelu imala blago povišenu temperaturu i osjećala je blagu drhtavicu, dok ja nisam. 
 Osim ostipacije i rane na međici, meni je najviše muke zadalo 'naviranje mlijeka' jer sam se malo opustila pa se nisam masirala, a preko noći su mi grudi otvrdnule i postale bolne. Kada ih je u ruke uzela primalja s odjela, vrištala sam od bolova. Dakle, masirajte grudi kako god znate i umijete, non-stop... Ako je beba s vama u sobi, neka bude stalno na prsima, dobro i za vas i za nju.

A u mojoj glavi - pomutnja!

Kao prvo, jedva sam čekala otići kući. Prvo jutro nakon poroda, osjećaj sreće i spokoja bio je nemjerljiv s bilo kojim osjećajem koji sam prije doživjela. Potom bi me preko dana 'prehitilo' na totalnu tugu, posve meni neobjašnjivu. Rekli su mi da mi hormoni divljaju i da je to normalno. 

Bila sam u čudu što napkon uživo vidim osobu koju sam nosila u svome trbuhu, povezanost je bila duboka i kad bi mog sina odnijeli na neki pregled, jedva bih čekala da ga vrate natrag. Uživala sam u kontaktu s bebom i mirisu svoje bebe... Kada sam vidjela da je prvi put povukao moje mlijeko, osjetila sam se kao najkorisnija osoba u ovome dijelu svemira.

Tri dana u bolnici nakon poroda prošla su i brže negoli sam očekivala, i jedino mi je bilo žao što nisam postavljala puno više pitanja. Savjet: Ne sramite se pitati i one stvari koje vam se čine potpuno banalane!