Porođaj je veliko iskustvo i za mamu i za bebu. Za bebu posebno to je velika promjena, jer mora proći određene zadatkeda bi se mogla normalno razviti u vanjskom svijetu. Prilikom porođaja napušta sigurno i toplo okruženje u kojem je bila zaštićena te se mora prilagoditi na novu okolinu. Po prvi puta se susreće sa svjetlosti te s drugačijom temperaturom i zvukovima, a počinje i samostalno disati.

Odmah po rođenju, svaka se beba procjenjuje APGAR testom. No što on uistinu znači? 

Apgar index ‘mjeri’ pet osnovnih životnih znakova a to su: otkucaji srca, disanje, napetost mišića, refleksi i boja kože. Procjena se radi u prvoj i petoj minuti nakon porođaja:

– Rezultati od 8 do 10 znače da je beba općenito u dobrom stanju.

– Rezultati od 4 do 7 znače da je stanje zadovoljavajuće, s napomenom da je kod rezultata 4 potrebno bebi ponovno očistiti nos i usta i dati kisik.

– Rezultati u rasponu od 0 do 3 pak znače da je beba u lošem stanju te su potrebne hitne mjere.

Na temelju Apgar indeksa brzo i jednostavno se procjenjuje stanje u kojem je beba odmah nakon porođaja, što je bitno za daljnji postupak s bebom. Na temelju Apgar indeksa i ostalih pretraga, ukoliko su potrebne, može se pravovremeno početi s vježbama.

Normalan motorički razvoj je proces kojim beba uči kontrolirati svoje držanje. Bitno je naglasiti da su kod djece promjene vidljive iz dana u dan kako na motoričkom, tako i na psihičkom i emocionalnom planu. Beba od samog rođenja pomoću pokreta komunicira sa svojom okolinom. Na taj način osvaja prostor oko sebe i izražava svoje potrebe. Kako bi se pokreti i držanje kod bebe pravilno razvili bitna je normalna napetost mišića i dobar živčani sustav. Bitno je naglasiti da među djecom postoje postoje razlike u razvoju motorike, kako među zdravom djecom tako i među onom s odstupanjima. Bebe ispočetka koriste samo refleksne aktivnosti kao što su sisanje i hvatanje. S vremenom te i slične refleksne aktivnosti prelaze u svrsishodne aktivnosti. Ukoliko se dijete normalno razvija, nije ga potrebno učiti radnjama kao što su hvatanje, sjedenje, stajanje ili ustajanje, jer dijete to s vremenom samostalno uči i savladava. Obzirom da među djecom postoje razlike u savladavanju navedenih motoričkih aktivnosti, procjenu je potrebno prepustiti stručnjacima.

Tekst: Tea Sukreški 
Foto: Shutterstock