Otkako je 2019. godine završena obnova i rodilišta u Kliničkoj bolnici Sveti Duh te je ono otvoreno za svoje korisnike, trudnice koje dolaze na porod mogu uživati u raznim pogodnostima koje im staro rodilište nije moglo pružiti.
Za vrijeme pandemije uvjeti poroda bili su malo postroženi, ali, kako doznajemo, 2022. je protekla bez nekih većih ograničenja i za buduće mame i za njihove pratnje na porodu.
Sakupili smo iskustva mama koje su na Svetome Duhu rodile od svibnja pa do rujna ove godine, i evo njihovih priča (podaci poznati redakciji).
Ana (rodila u rujnu, 39 godina, prvi porod): Učili su se na meni šivati pa su mi pukli šavovi na međici
Meni je to bila prva trudnoća, i to u 39. godini života, koja je prošla super, bez većih tegoba. Prenijela sam tjedan dana nakon termina, a kada su mi počeli trudovi, čeklala sam da budu u razmaku od 5 minuta prije nego što smo krenuli u rodilište u Bolnici Sveti Duh u Zagrebu. Kako se nisam otvorila više od jednog centimetra, a bilo je već blizu ponoći kada smo stigli pred rodilište, dežurni liječnik mi je predložio da se vratim kući i 'odradim' taj dio poroda kod kuće, ako želim, te da dođem ako trudovi postanu puno jači ili ako mi pukne vodenjak. Ionako sam ujutro imala zakazan redoviti pregled. No kako mi je to bio prvi porod, i mene i partnera je bilo strah nekih nepredviđenih komplikacija pa sam odlučila noć provesti u predrađaonici.
Sa mnom pratnja na porodu nije bio moj muž, nego sam odlučila pozvati prijateljicu, koja je sve to već prošla i nekako sam znala da će mi biti dobra podrška.
Noć sam provela u predrađaonici s još dvije trudnice, prikopčali su me na ctg i nisam mogla prohodati trudove, što mi je bilo potrebno, ali, valjda imaju takvu proceduru. Oko 5 ujutro, prebačena sam u rađaonicu, koja je posebna soba s vlastitim wc-om, do kojeg nisam stigla ni otići jer su me odmah prikopčali na ctg i morala sam ležati na lijevom boku sljedećih 4 sata, koliko je trajao aktivni porod. U pola 6 mi je stigla pratnja na porodu, moja prijateljica, koju sam dočekala 'kao ozebli sunce' jer sam bila sama u sobi i stvarno mi je trebala pomoć.
Iako sam tražila epiduralnu još od predrađaonice, nisam je dobila. Osjećala sam kao da su me 'prevarili' - prvo su mi rekli da je prerano, a u rađaonici su mi rekli da je prekasno. Sve je proteklo dobro, koliko može biti jer su bolovi, da se ne lažemo, neizdrživi. Ja sam se otvarala, ali se beba nije spuštala. Pitam se da možda dopuste ženama neki drugi položaj osim toga na lijevom boku, možda bi nam skratili muke.
Babice su bile super, drage i ljubazne, izgon - timski rad, bez sumnje. No šivanje međice mi je pokvarilo cijelu priču. Specijalizant, koji me je šivao, očito nije bio 'dobre ruke' pa su mi tri dana nakon poroda popucali konci, dobila sam infekciju, prepisali su mi antibiotike i morala sam ponoviti šivanje međice, ali pod lokalnom anestezijom.
Tina (rodila u lipnju, 32 godine, prvi porod): Porod je bio težak, morali su mi dati epiduralnu
Prenijela sam bebu skoro dva tjedna, a bio mi je to prvi porod. Dobro sam se pripremila, bila na tečaju za rodilje, ali nisam imala pojma što me čeka. Na porod sa mnom je išao moj suprug, koji je već bio na porodu, pa sam se potpuno oslonila na njega kao podršku. U rađaonicu sam ušla nakon šest sati predrađaonice, s tim da ni prethodnih nekoliko noći nisam dobro spavala. Bila sam umorna i iscrpljena.
Kako se nisam otvarala, a imala sam povišen tlak (i dobila sam dosta kilograma u trudnoći), inducirali su mi porod. U rađaonici sam provela dodatnih 6 sati, ali toliko sam se mučila i sporo otvarala, da su mi dali epiduralnu anesteziju.
Nakon epiduralne, bolovi su prestali, a meni je bilo lakše dovesti porod do kraja. Primalje su bile super, liječnik koji me porodio ljubazan i stručan.
Kad sam premještena na Odjel babinjača bila sam toliko iscrpljena i umorna da sam zamolila da mi uzmu bebu dok se ne odmorim, i odnijeli su je. Teško sam uspjela doznati sve što trebam o dojenju, priznajem, morala sam sestre doslovno vući za rukav.
Lana (rodila u svibnju, 41 godina, 3. porod): Ovo je moj 3. porod i bio je najlakši dosad
Moje 3. dijete. Svih troje rođeno u Bolnici Sveti Duh, prvo u staroj verziji bolnice, drugo dvoje u obnovljenoj verziji bolnice. Kako nisam imala većih problema ni u jednom od prethodna dva poroda, bila sam opuštena, koliko žena koja iščekuje porod može biti. Znala sam bolničke procedure, kako izgledaju trudovi, kako izgleda izgon, a drugo dijete sam rodila relativno nedavno, prije dvije godine. Na porod sa mnom išao je suprug, a i on je sve to prošao dva puta.
Čekala sam kod kuće do zadnjeg trena, do trenutka dok mi nije puknuo vodenjak pa su me odmah stavili u rađaonicu, zajedno sa suprugom. Bila sam već otvorena 9 prstiju kada sam ušla u rađaonicu, tako da nisam prošla niti klistiranje niti brijanje.
Beba se rodila točno dva sata nakon ulaska u rađaonicu, bez većih problema. Super iskustvo, pohvale babicama i liječnicima. Odmah san dobila bebu na prsa.
Jedino, Odjel Babinjača nije napredovao što se tiče ljubaznosti unatrag moja 3 poroda.