MAME KOJE SU RODILE U KBC-U SPLIT: 'Nisam znala da moram inzistirati na svojim pravima'

Ove su tri majke rodile u KBC-u Split i bile su voljne anonimno prepričati svoja iskustva s poroda u toj bolnici, a pošto mnoge buduće mame ne znaju koju bi bolnicu odabrale za porođaj, prenosimo vam njihova iskustva kako bi vam potencijalno pomogli u odabiru. Ranije smo isto napravili sa nekoliko zagrebačkih rodilišta.

Borba sa sustavom u splitskom KBC-u - starije iskustvo iz 2015.

Prvoj mami iz naše priče ovo je bio prvi porod, a ona nije, kako napominje, bila psihički pripremljena na čitav proces, niti je radila na sebi da bude pribrana i smirena pa iz splitskog KBC-a nosi prilično loše iskustvo.

'Bio je to 14.08.2015. oko 7 sati ujutro, 9 dana nakon termina kada sam došla ponovno na testiranje plodne vode. Kako je bila zamućena, rečeno mi je da moram na inducirani porod. Nedavno sam baš saznala informaciju kako to uopće nije tako i da to nije razlog za induciranje poroda. Odmah na prijemu na Odjel sam tražila epiduralnu zbog svog velikog straha od boli i poroda, no nisam dobila nikakve povratne informacije zašto mi ju ne žele dati unatoč mojim upornim inzistiranjem. Oko 10h ujutro dobila sam gel. Nitko mi ništa nije rekao, objasnio niti pitao pristajem li na to. Od tada su krenuli strašni bolovi, trudovi svakih 3 i pol' minute. Oko 14 h mi je pukao vodenjak, a oko 15 h su mi dali i drip. Ponovno me nisu upoznali s istim, već ga samo stavili. Od tada su počeli još gori bolovi i to svake 2 minute', napisala je u priči za Rodin portal.

Bila je toliko iscrpljena i užasnuta od bolova da je mislila da to nikada neće prestati i da bi bilo najbolje kada bi joj netko došao od liječnika i rekao da mora na carski rez. Odmah bi, kako je rekla, bila pristala, samo da otkloni tu bol i muku.

'Sreća da je sa mnom bio moj muž koji mi je bio utjeha. Babice su bile ljubazne, no meni se činilo da je sve to jedan veliki sustav protiv kojeg ću morati dok sam tamo očigledno voditi borbu i u trenucima kada to ne bi trebalo biti tako, boriti se za svoja prava. Oko 17.40 su me zarezali, i to bez truda tako da je baš jako zabolilo, i ponovno mi nitko ništa nije rekao prije toga. Ja sam samo zavikala od boli i čula sam: "Morali smo, još malo pa gotovo“. Kako je nakon toga uslijedio trud, još sam jače popucala i iznutra i izvana. Blizu 18 h doktor mi je nekoliko puta pritisnuo trbuh i moj sinčić je napokon izašao. Sjećam se trenutka "koža na kožu“. Gledala sam u čudu i oko sebe i njega i bolničko osoblje i u čitavoj toj situaciji nisam se uspjela prepustiti. Uzeli su mi ga nakon jedno 15-ak minuta', kazala je ova mama.

'Možda će nekima zvučati glupo kako su mi mogli sve to dati bez da pitam ili se izborim za suprotno, ali jednostavno sam vjerovala da sam u najboljim rukama i da ne trebam sad tu inzistirati na svojim pravima. Kada sam došla u sobu počeli su ponovno strašni bolovi, sve gori i gori i mada sam više puta zazvala da dođe vidjeti što mi je dolje ona je uporno tvrdila da mora boliti. Ovaj put nisam popustila i tražila oko 1 h ujutro da zove dežurnog liječnika. Kada je doktorica došla i vidjela kako mi izgleda sve dolje rekla je da hitno idem na operaciju jer da imam hematome koji su nastali od krivog šivanja. Samo sam rekla da bol više ne mogu trpjeti i da mi daju opću anesteziju. Sljedeći dan sam se probudila s nekim boljim osjećajem - nadala sam se da je sada stvarno gotovo.

Tu na žalost mojoj priči nije kraj jer je moj sinčić završio na odjelu neonatologije tobože radi anemije za koju nikada nisu naveli uzrok. Pravila bolnice na spomenutom odjelu ne daju da majka bude više od 3 puta sa svojom bebom, i to u 9, 15 i 18 h po 20 minuta, a nadohrana se daje na bočicu.

Cijelo vrijeme svog boravka u sobi sam gledala u UNICEF-ov plakat gdje stoji da je KBC Split bolnica s oznakom "Prijatelj djece“.

Kako je cilj oznake "Prijatelj djece“ promocija i poticanje dojenja bolnicama strašno me nervirala situacija u kojoj se nalazim i na koji način oni sprovode taj svoj status. Dosta djece na žalost završi na odjelu neonatologije. Majke, kako sam već spomenula dolaze 3 puta na podoj. Imaju 20 minuta nevezano da li im beba još spava, ne sisa odmah i slično. Sjede skučeno jedna do druge na stolicama među ostalom djecom i babicama.

Kako sam bila 2 puta rašivena i sašivena, jedva sam uspjela s velikim mukama sjesti na kolut na napuhivanje. Ne postoji mogućnost ležećeg podoja. Isto tako, nikako se nisam uspjela izdajati ni sa kojom izdajalicom, a grudi su mi natekle i bile su jako jako bolne. Kako se nisam uspjela izdojiti, a premalo je bilo podoja, mlijeko je očito navrlo, a nije imalo di. Kasnije jedan duži period nisam imala dovoljno svog mlijeka.

Tu se već pokazao onaj majčin instinkt i toliko sam se borila sa sestrama na neonatologji da su me nakon nekoliko dana jedino mogle fizički odnijeti u sobu. Tako sam uspjela doći na podoj barem 2 puta više.

Nakon 5-6 dana otišla sam i do tajništva i tamo se žalila na nekoliko zatečenih apsurda, a još jedan od tih je i da stavljanje u sobu majku sa bebom i majku čija je beba odvojena psihološki nikako nije dobro te bi se trebalo i o tome voditi računa (potpuno mi je jasna problematika smještaja, ali niti ovo nije problematika za zanemariti).

Sada sam trudna po drugi put i vjerujem da će porod proteći puno bolje, sada jednostavno znam da se moram staviti u poziciju borbe s svim tim jednostavno glupim pravilima institucije i da moram slušati sebe i bebu i ono što je za nas najbolje i protestirati ukoliko s nečim ne slažem. Iskreno se divim onima koje rode doma ili u nekom ne bolničkom ambijentu jer je to prirodno i daleko bolje. Ja se pak iz usađenih strahova i još uvijek nedovoljno prepuštenim instinktima ne bih mogla upustiti u to', negativno je iskustvo ove majke.

Činjenica je da je splitsko rodilište preopterećino, ali daju sve od sebe - svježe pozitivno iskustvo iz 2020.

Ova je mama rodila prije mjesec dana i može reći samo najljepše riječi za osoblje.

'Pratnja nije bila moguća zbog situacije s Covid-om, ali što mi je god trebalo mogla sam pitati i svi su bili ljubazni. Porodio me dr. Ante Pecotić, o kojem mogu reći samo sve najbolje, prvenstveno je čovjek, a uz to velik stručnjak i strpljiv liječnik. Svojim pristupom vam olakša porod, jednostavno zna unijeti neki mir u cijeli taj kaos', kazala je ova mama.

Za bolnicu, kako je napisala na jednom hrvatskom forumu, nije imala nikakvu vezu, napominje kako je osoblje samo slijepo slušala i surađivala.

'Oni daju sve od sebe, a činjenica je da je splitsko rodiliste preopterećeno, jer pokriva veliko područje, pa možda netko ne dobije tretman kakav je očekivao. Ali vjerujte mi, kad vas uhvate trudovi, nemate vremena zamjerati ikome išta. Moje iskustvo je prije svega pozitivno. Taj dan će zauvijek ostati najljepši dan moga života jer sam na svijet donijela svoju kćer. A nakon prethodnih spontanih, mogu samo sada zahvaljivati i blagoslivljati svo medicinsko osoblje koje je bilo uključeno u trudnocću i porod te mi pomogli u svemu', napisala je žena.

Za babice i doktore samo riječi hvale - još jedno svježe pozitivno iskustvo iz 2020.

Treća mama iz naše priče rodila je 16. listopada 2020 i to joj je bila prva bebica. Dok je bila trudna, na forumima se, kako kaže, načitala svega.

'Inače sam iz Bosne i tu sam tek godinu u Splitu, ne znam nikoga ništa i baš me bilo strah kako će mi biti na porodu s tim da je korona i da muž nije mogao prisustvovati porodu. Ali prošlo je sve u najboljem redu. Bolove sam dobila navečer oko 23, a u bolnicu sam otišla u 04:30 i do 10:00 ujutro naravno sve je bilo gotovo. Za prvorotku je to super brz porod. Nisam koristila epiduralnu niti ništa, osjetila sam svaku bol, bila sam i rezana jer je bebica bila velika, a ja sitna', priča ova mama.

Imala je samo riječi hvale za babice i doktore koji su bili to jutro prisutni u bolnici...

'Pojma nema koji su, ali su divni, babica stara crna niska je bila prava cijelo vrijeme me držala za ruku, a tako i ostale. Odmah su mi stavili bebicu na grudi, mene su šivali i ostala sam ležati s bebicom. Oko 13:00 su odnijeli okupati bebu, a mene su premjestili u sobu. Hrana je bila ok, svaki dan su čistili i mijenjali posteljinu, sestrice su bile većinom ok. Tako da sve koje trebate roditi, ne brinite, sve bude i prođe i nikad ne znate tko će vam biti na porodu, ne mislite loše. Puno sreće svima', poručila je novopečena majka.