ISKUSTVA MAMA KOJE SU RODILE U 'VINOGRADSKOJ': 'Pravi horor doživjela sam tek na odjelu babinjača'

Ove su dvije majke rodile u KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu i bile su voljne anonimno prepričati svoja iskustva s poroda u toj bolnici, a pošto mnoge buduće mame ne znaju koju bi bolnicu odabrale za porođaj, prenosimo vam njihova iskustva kako bi vam potencijalno pomogli u odabiru. Ranije smo isto napravili s KB Merkurom i iskustvom poroda u toj zagrebačkoj bolnici.

Iskustvo prve mame s poroda iz ove priče bilo je, kako ona kaže, predivno i o njemu može reći sve najljepše, ali ono što je uslijedilo kasnije, nije joj se baš svidjelo. Priča datira iz 2018. godine. Buduće rodilje upozorila je da imaju na umu da su sobe u 'Vinogradskoj' male, skučene i da baš i nema puno mjesta. Sukladno s tim, savjetovala je da na porod ne nosite prevelike torbe jer vam, kako kaže, u ormarić ne stane skoro ništa.

'Sestra i doktorica koje su me primile bile su simpatične i smirene i bilo im je stalo da moj porod krene smireno i u pozitivnom ozračju. Bezbolno sam i sa smiješkom rodila svog sinčića uz pomoć babice koja je bila mlada simpatična cura', kazala je ova mama te dodala da o iskustvu u rađaoni može reći sve najbolji.

Pravi horor je, kaže, doživjela tek kad je izašla iz rađaone te je bila smještena u sobu broj 14 s još dvije rodilje. Još je, nadodaje, jedan krevet bio slobodan, što je po njenom mišljenju bilo bizarno jer se u sobi jedva moglo okrenuti.

'Količina zagušljivosti je brutalna i naprosto ne mogu vjerovati da se ovdje drže žene koje su netom rodile i njihova novorođenčad. Zbog skučenosti sobe, košara u kojoj imam držati svoje dijete naredna 3 dana smješta mi se ispod nogu jer nigdje drugdje naprosto nema mjesta i to je jedini način'.

Prepričava kako se 'horor nastavio u tuš kabini koja je bila prljava i krvava od žena prije nje'. Hranjenje je također bilo mučno iskustvo jer se bilo što jušno teško može jesti bez stolića, a mjesta ima toliko malo da vam tacnu stave na krevet.

Pet dana nakon poroda i otpuštanja doma unatoč visokoj temperaturi, UZV-a i izbjegavanja vađenja krvi, ova se rodilja vratila u bolnicu gdje joj tek, ni sama ne zna koji doktor u nizu, napokon postavlja dijagnozu uz pomoć iskusnijih kolega s Odjela ginekologije, napisala je u svom iskustvu na jednom našem forumu.

'Naređuju hitnu kiretažu koja se dogodila jutro poslije. U maternici je ostalo puno materijala, lohije su zaudarale... Napokon mi vade krv i dolaze s nalazom riječima - nalaz je katastrofalan', prepričava ova majka.

'Na odjelu ginekologije, nakon odsjedanja u rodlištu, imate osjećaj da ste u hotelu s 5 zvjezdica. Posteljina se mijena gotovo svaki dan, osoblje i sestre su drage i uvijek spremne pomoći, prostor odjela i sobe su čiste', dodaje žena.

Odabrala je ove riječi za zaključak:

'Kao oduvijek zdrava žena i zdrava trudnica iz rodilišta u Vinogradskoj bolnici otišla sam bolesna, napaćena i potpuno fizički i psihički iscrpljena. Isključivo je tome razlog bilo traljavost, neiskustvo i bahatost jednog doktora i jedne doktorice koji ne znaju očitati UZV, koji rodilju s visokom temperaturom ne šalju na vađenje krvi i ne osjećaju potrebu da ispitaju zašto se uzastopno događaju tako visoke temperature...

Moje iskustvo u Vinogradskoj je samo moje. Znam da postoje iskustva koja su puno ljepša i koja se nikako ne poklapaju s mojim. U osvrtu sam pokušala biti objektivna i stojim iza svake rečenice. Soba u kojoj sam boravila u rodilištu bila je prljava i potpuno neadekvatna za boravak tako ranjivih skupina kao što su rodilje i male bebe. Način na koji su hendlali moje stanje bio je potpuno traljav i neprofesionalan i na koncu, mogao me stajati života. Ovako me stajao samo toga da prve dane nisam mogla uživati u svom djetetu, u svom domu, zdrava - zbog liječničkih propusta i isključivo njihovog neznanja, nebrige i bahatosti. Moje povjerenje u doktore trajno je narušeno iako sam imala u njih puno povjerenje i predala sam sebe i svoje dijete njima na brigu i pozornost'.

Još se jedna rodilja složila s ovom mamom te kazala kako je i njoj boravak na odjelu babinjača također bio najteži dio.

'Skučeno je, ali na doktore i sestre nemam prigovor'

Druga rodilja iz ove priče je kao i prva, silom prilika, završila u sobi broj 14 na odjelu babinjača, i to u istom periodu. Ona, za razliku od prve rodilje, taj smještaj nije doživjela tako lošim.

'Istina, skučeno je, ali ja sam krevetić s bebom uredno držala pokraj krevete (i cimerice svoje) i svi su ga zaobilazili od sestara i doktora, nikad nitko ništa nije rekao', počela je prepričavati svoje iskustvo. 

'Što se rezervne posteljine tiče, rečeno nam je da je nemaju, ali sestra je ipak uspjela cimerici donijeti novu plahtu čim su valjda dobili novi veš', dodaje novopečena majka.

Prepričava kako u sobi nema wc-a već samo lavabo. U WC-ima u vrijeme njenog boravka nije bilo wc papira pa ni polica u tuš kabinama već samo kukica na vratima za objesiti stvari.

Nije primijetila da je nešto neuredno, valjda se, kako kaže, išla tuširati kasnije, nakon što su čistačice već prošle.

'Mogu misliti da je grozno ležati na tom odjelu duže od tih par dana jer je stvarno gužva. Mislim da je Vinogradskoj postao problem ta razvikanost jer jednostavno nemaju dovoljno smještajnih kapaciteteta, a vjerojatno ni novaca za neku opsežniju obnovu odjela. Šteta. Jer meni su osobno doktori bili izrazito ugodni, vidjelo se da su u gužvi i da nastoje u što manje riječi odraditi što imaju, ali opet svi su bili korektni. I sestre za bebe su bile super. 

Prvu noć su nam uzele bebe da se mi odmorimo, a onda su ostale noći dolazile kad bi čule da bebe plaču da ih malo uzmu k sebi i smire. To mi je bilo super jer smo se tako uspjele ipak nešto odmoriti i odspavati. I sve su bez problema dolazile kad ih se zvalo.

Hrana je tako tako, jedina normalno zaslanjena namirnica je bio sirni namaz. Sve ostalo sto smo dobili bilo je neslano. To je moje iskustvo, možda sam ja samo imala sreće, bila kratko ili nesto treće, ali meni je bilo sve ok i opet bi se vratila u tu bolnicu', zaključuje ova majka.