Roditelji ostanu iznenađeni kad njihov mališan, nakon godinu ili dvije vrtića, odjednom počne odbijati odlazak u vrtić i to često dramatično. Ova je regresija poznata odgajateljima i psiholozima i roditelje ne treba zabrinjavati, ali je njihova reakcija ključna za rješavanje problema.
Promjena u rutini ili skok u razvoju
Separacijska anksioznost kod polaska u vrtić normalna je pojava, no ponekad se ona može javiti i nakon što je dijete već potpuno adaptirano u grupu. Najčešći razlog ovakvog ponašanja je neka promjena u djetetovom životu. Ako je dijete dobilo brata ili sestru, izbacilo popodnevno spavanje, preselilo ili izašlo iz neke druge rutine, to može biti okidač za ovakvu situaciju.
Dječja psihologinja Sasha Lynn, za Kidspot piše kako okidač za takve regresije nije uvijek promjena u djetetovu životu već može biti znak njegova rasta i razvoja.
Kako dijete raste tako se mijenja i njegovo razumijevanje svijeta koji ga okružuje, što ponekad može biti prilično emotivno za djecu koja još uče prihvatiti svoje emocije.
Budite dosljedni u svojoj odluci
U ovakvoj je situaciji važno da roditelji surađuju s odgajateljima i da zajedno pokušaju pronaći najbolje rješenje za pomoć djetetu. Iako će se činiti da je dobro dijete ostaviti doma kad mu je teško ili provesti više vremena s njim u vrtiću, to uglavnom stvara sasvim suprotan efekt.
Dodatni izostanci iz vrtića samo potiču djetetov strah i anksioznost pa je važno da roditelji ostanu dosljedni u svojoj odluci hoće li dijete nastaviti ići u vrtić ili će pronaći drugu opciju za čuvanje.
Djetetu možete olakšati separacijsku anksioznost tako što ćete mu, u dogovoru s odgajateljem, u ovoj fazi iznimno dozvoliti da u vrtić nosi svoju omiljenu igračku. Nakon vrtića možete uspostaviti neki vaš ritual koji će ga opustiti i razveseliti. Imajte na umu da je ovo uobičajena faza u razvoju i da će proći.