Iben Dissing Sandahl autorica je svjetskih bestsellera Danski odgoj djece, Igra na danski način, Kako biti opušten roditelj te Danski odgoj tinejdžera, knjiga koje su sve dostupne na hrvatskom jeziku u izdanju Egmont Storyhouse.
Razgovarali smo s njom kad je nedavno u Zagrebu imala promociju svoje najnovije knjige Danski odgoj tinejdžera.
- Vaša prethodna knjiga govori o odgoju djece, a nova o odgoju tinejdžera. Po čemu se odgoj malog djeteta razlikuje od odgoja tinejdžera, koja je ključna razlika ili promjena?
Odgoj malog djeteta i odgoj tinejdžera predstavljaju različite izazove i zahtijevaju različite pristupe, čak i u okvirima danskog stila roditeljstva. Ključna razlika leži u razvojnim fazama i potrebama svake dobne skupine. Kod podizanja malog djeteta fokus je često na pružanju njegujućeg i strukturiranog okruženja koje podržava njihovo istraživanje i razvoj. Dansko roditeljstvo naglašava poticanje neovisnosti i samopouzdanja od malih nogu, potičući malu djecu da sigurno istražuju svoju okolinu i uče kroz igru. Roditelji daju prioritet postavljanju jasnih granica i pružanju dosljednih smjernica, a istovremeno ostavljaju prostor za autonomiju unutar tih granica.
Kako djeca prelaze u svoje tinejdžerske godine, dinamika se mijenja jer traže veću neovisnost i autonomiju. Dansko roditeljstvo i dalje naglašava otvorenu komunikaciju i uzajamno poštovanje, ali postoji povećani fokus na osnaživanje tinejdžera da sami donose odluke i snalaze se u složenostima adolescencije. Roditelji nastoje održati ravnotežu između pružanja smjernica i podrške, dok također dopuštaju tinejdžerima slobodu da uče iz svojih iskustava i preuzmu odgovornost za svoje izbore.
Ključna razlika u danskom pristupu roditeljstvu između odgoja malog djeteta i odgoja tinejdžera leži u prilagodbi promjenjivim potrebama i razvojnim fazama djeteta. Dok temeljna načela empatije, povjerenja i otvorene komunikacije ostaju konstantna, primjena ovih načela se razvija kako bi se odgovorilo na jedinstvene izazove i prekretnice svake dobne skupine.
- Po čemu se zapravo danski odgoj najviše razlikuje od primjerice odgoja u zemljama istočne Europe ili Sjedinjenim Američkim Državama kakvog vidimo u filmovima i serijama - možete li napraviti usporedbu?
Da pokušam vidjeti znam li dovoljno o ovoj temi. U danskom odgoju veliki je naglasak na poticanju neovisnosti i samopouzdanja od najranije dobi. Djeca se potiču da istražuju svoje interese i sama donose odluke, uz vodstvo i podršku roditelja. Nasuprot tome, istočnoeuropske kulture često više cijene kolektivne vrijednosti i obiteljsku koheziju. Vjerojatnije je da će djeca dati prednost obiteljskim obvezama i pridržavati se tradicionalnih normi i očekivanja.
Slično tome, u Sjedinjenim Državama postoji kulturni naglasak na individualizmu i osobnom postignuću. Roditelji mogu poticati svoju djecu da slijede svoje strasti i ističu se u odabranim nastojanjima, često stavljajući snažan naglasak na kompetitivnost i uspjeh. Možda griješim, ali ovo je moje iskustvo iz razgovora sa roditeljima s ovih prostora.
Dansko roditeljstvo karakterizira demokratski i egalitarni pristup, gdje se djeca potiču da izraze svoje mišljenje i sudjeluju u procesima donošenja odluka unutar obitelji.
Disciplina je obično blaga i usmjerena na učenje empatije i odgovornosti. U istočnoeuropskim kulturama roditeljstvo može biti autoritarnije, s roditeljima koji usvajaju stroži pristup disciplini i stavljaju veći naglasak na poslušnost i poštovanje autoriteta. U Sjedinjenim Američkim Državama stilovi roditeljstva uvelike se razlikuju, ali postoji rastući trend prema pozitivnim i autoritativnim pristupima roditeljstvu koji daju prednost toplini, komunikaciji i međusobnom poštovanju.
- Često se čuje kako roditelj želi biti prijatelj svom tinejdžeru, je li to uopće moguće u toj dobi - može li roditelj biti prijatelj?
Razumijem vašu perspektivu i doista, mnogi roditelji smatraju da gaje prijateljstvo sa svojim tinejdžerima. Međutim, za većinu nas postoji delikatna ravnoteža između toga biti prijatelj i biti roditelj tinejdžerima. Iako prioritet dajemo otvorenoj komunikaciji i poštovanju, također prepoznajemo važnost pružanja smjernica i postavljanja granica. Ovaj pristup je ukorijenjen u našim kulturnim vrijednostima povjerenja, autonomije i međusobnog poštovanja unutar naše obiteljske dinamike.
- Jesu li danski roditelji prijatelji sa svojim tinejdžerima?
U Danskoj održavamo bliske odnose s našim tinejdžerima, njegujući okruženje povjerenja i otvorenosti. Potičemo dijalog o različitim temama, uključujući osjetljiva pitanja, i trudimo se razumjeti perspektive naših tinejdžera. Međutim, ključno je napomenuti da biti prijatelj s našim tinejdžerima ne znači odreći se roditeljskog autoriteta. Danski roditelji još uvijek pružaju smjernice, podršku i strukturu kako bi pomogli našim tinejdžerima da se nose s izazovima. Postavljamo granice kada je to potrebno i nudimo smjernice na temelju našeg životnog iskustva i znanja.
Ponekad može doći do neravnoteže kada pokušavate biti prijatelji s tinejdžerima. Ako se pojavi situacija u kojoj se mora postaviti granica, to može dovesti do nepovjerenja, budući da je tinejdžer možda preuzeo ravnopravan položaj u smislu povjerljivosti.
Prepoznajemo važnost povjerljivosti u odnosu roditelj-dijete i potičemo otvorenu komunikaciju, dok također poštujemo privatnost naših tinejdžera i razumijemo da određene stvari zahtijevaju roditeljski autoritet. Ostvarivanje ove ravnoteže omogućuje tinejdžerima da se povjere svojim roditeljima, a istovremeno zadrže osjećaj autonomije i povjerenja. Osigurava da roditelji ostanu siguran izvor podrške za svoje tinejdžere, što je uloga koju prijatelji možda neće uvijek ispuniti.
- Što mislite koje su najveće greške (ako se mogu nazvati greškama) koje roditelji rade kada dijete uđe u pubertet?
Kada dijete uđe u pubertet, roditelji se često suočavaju s bezbroj izazova i neizvjesnosti. Među najznačajnijim "pogreškama", ako ih tako možemo označiti, je podcjenjivanje važnosti otvorene komunikacije. Adolescencija je razdoblje značajnih promjena, fizičkih i emocionalnih, a tinejdžerima je potreban siguran prostor za izražavanje i traženje smjernica.
Još jedna uobičajena greška je prevelika kontrola nad životom njihovog tinejdžera. Iako je prirodno da roditelji žele zaštititi svoju djecu, tinejdžeri također trebaju slobodu da istražuju svoj identitet i donose vlastite odluke.
Nadalje, odbacivanje ili poništavanje osjećaja tinejdžera može opteretiti odnos roditelj-dijete. Ključno je priznati i potvrditi njihove emocije, poticati povjerenje i međusobno poštovanje. Izgradnja zdravih odnosa i povjerenja najvažniji su tijekom ove prijelazne faze. Roditelji koji daju prednost otvorenoj komunikaciji, poštuju autonomiju svog tinejdžera i potvrđuju njegove emocije, vjerujem da se mogu s većom lakoćom nositi s izazovima puberteta, potičući jaču vezu i postavljajući pozornicu za zdrav razvoj u odrasloj dobi.
- Djeluju li kazne i ultimatumi?
Iz moje perspektive; Ne!
Kazne i ultimatumi mogu ponuditi kratkoročna rješenja, ali često opterećuju odnos roditelja i tinejdžera i narušavaju povjerenje. Umjesto toga, dansko roditeljstvo naglašava važnost njegovanja dubokih odnosa punog povjerenja putem otvorene komunikacije i empatije. Sudjelovanjem u smislenom dijalogu, stvaramo okruženje u kojem se tinejdžeri osjećaju cijenjeno i podržano, a ne kontrolirano.
- Današnji tinejdžeri odrastaju u digitalnom svijetu, od malih nogu su na društvenim mrežama, vide da ocjene nisu važne za uspjeh u životu, kako ih usmjeriti da žele ići u školu i učiti?
U današnjem svijetu, gdje vanjski pritisci mogu zasjeniti radost učenja, od vitalne je važnosti našim tinejdžerima usaditi intrinzičnu vrijednost obrazovanja. Poticanje da istražuju svoje interese potiče osjećaj znatiželje i cjeloživotno učenje. Nadalje, moramo dati prioritet emocionalnom blagostanju naših tinejdžera, učeći ih da prava sreća dolazi iznutra. Potičući otpornost i samopoštovanje, osnažujemo ih da sa samopouzdanjem i gracioznošću upravljaju životnim izazovima.
Kao roditelji, naša uloga nadilazi provođenje pravila; radi se o vođenju naših tinejdžera na put samootkrivanja i osobnog rasta. Kroz povjerenje, komunikaciju i emocionalnu podršku, opremamo ih vještinama i načinom razmišljanja potrebnim za napredovanje u svijetu koji se neprestano mijenja.
- Je li današnjim roditeljima teže odgajati tinejdžere nego u prošlosti?
Odgoj tinejdžera danas predstavlja jedinstvene izazove u usporedbi s prošlošću, uglavnom zbog brzog mijenjanja krajolika tehnologije, društvenih normi i društvenih pritisaka. Uz prevalenciju društvenih medija, online komunikacije i pristupa golemim količinama informacija, tinejdžeri plove svijetom koji je uvelike drugačiji od onoga što smo mi doživjeli.
Današnji se roditelji moraju boriti s problemima kao što su internetsko zlostavljanje, sigurnost na internetu i stalno bombardiranje informacijama, što može učiniti većim izazovom učinkovito praćenje i usmjeravanje naših tinejdžera. Osim toga, tempo života se ubrzao, što je dovelo do povećanog stresa i pritiska na nas i naše tinejdžere.
Nadalje, društvena očekivanja i norme su se promijenile, postavljajući nove zahtjeve pred tinejdžere da budu akademski, društveni i profesionalni. To može stvoriti dodatni stres i tjeskobu i za nas i za naše tinejdžere dok se nose s tim očekivanjima. Međutim, unatoč tim izazovima, moderni roditelji također imaju pristup bogatstvu izvora, mrežama podrške i roditeljskim strategijama koje prethodne generacije možda nisu imale.
- U prvoj ste knjizi opisali 6 principa danskog odgoja u akronimu RODITELJ. U ovoj knjizi opisujete nova načela. Koji su najvažniji?
Spajajući izvorna načela PARENT iz moje prve knjige s četiri nova načela predstavljena u mojoj knjizi za tinejdžere, nastojim roditeljima pružiti sveobuhvatan okvir koji se bavi rastućim potrebama i izazovima adolescencije. Svaki princip pridonosi razvoju karaktera, emocionalne inteligencije i otpornosti tinejdžera, u konačnici ih pripremajući za napredovanje u odrasloj dobi. Ova su načela ponovno osmišljena u novoj knjizi, posebno skrojenoj za tinejdžere, ali su također namijenjena da budu prihvaćena kao način života.
Bilo da se radi o poticanju povjerenja i otvorene komunikacije, osnaživanju tinejdžera slobodom i odgovornošću ili slavljenju njihove jedinstvenosti i individualnosti, svaki princip igra ključnu ulogu u oblikovanju razvoja tinejdžera. Zajedničkim prihvaćanjem svih ovih načela, roditelji mogu stvoriti poticajno okruženje koje podržava rast njihovih tinejdžera, usađuje pozitivne vrijednosti i gradi temelje za cjeloživotni uspjeh i dobrobit. Osim toga, knjiga daje smjernice kako postati uravnoteženiji i prisutniji roditelj.