Odgoj 80-ih je imao 6 jednostavnih pravila

Tek danas s odmakom možemo reći kako su roditelji 80-ih godina prošlog stoljeća odgojili puno otporniju, neovisniju i slobodniju djecu. A da se za to nisu niti pretjerano trudili. U gotovo svakom kućanstvu vrijedila su ista pravila koja su na portalu LetGrow sveli na ovih 6 točaka:

Modrice i posjekotine – „Proći će!“
Djeca se povrijede i to se stalno događa. Ali djeca također ozdrave, i to prilično brzo. Roditelji su danas skloni od manje kvrge napraviti znanstvenu disertaciju – već imaju spreman pribor za prvu pomoć, Google im je na raspolaganju za više informacija o sanaciji rane i mogućim posljedicama po zdravlje, tu je i forum na kojem mogu odmah priupitati za savjet, a nerijetko i biraju broj liječničke ordinacije. Roditelji '80-ih bi djetetu stavili flaster i poslali ga da se nastavi dalje igrati. Ako je imao sreće, dobio bi sladoled.

Svakodnevni zadaci i obaveze – „Riješi sam!“
U 80-ima je bilo nemoguće zamisliti da roditelj rješava domaću zadaću umjesto djeteta ili da mu objašnjava kako se nešto treba napraviti. Dok su oni bili na poslu, djeca su sama morala shvatiti kako stvari funkcioniraju, a pisanje zadaće i učenje bilo je isključivo njihov zadatak. Rezultat: djeca su se puno više trudila, nastojala učiti i više su shvaćala kako stvari i svijet funkcioniraju. A to im je onda donijelo i više samopouzdanja.

Profimedia Djeci odrasloj u 80-ima bilo je jasnije gdje su granice i što znači poštivati ih

Neuspjeh – „Događa se!“
Ponekad su stvari išle dobro, a ponekad nisu, no roditelji su nas poticali da ustanemo i nastavimo s normalnim aktivnostima. Nisu nas pokušali spasiti od nas samih ili nas pretjerano tješiti. Na kraju dana, naši uspjesi i neuspjesi samo su naši vlastiti.

Pravila i granice – „Poštuj odrasle“
Roditelji 80-ih su imali granice, ozbiljne granice. Kad su vrata bila zatvorena, niste ih otvarali osim ako nije hitno - a čak ste i tada prvo pokucali. A kad bi odrasli pričali imali ste sreće što ste smjeli sjediti u blizini. Upadati u razgovor vam nije padalo na pamet. I ne zato što smo imali dobre manire; očekivanja od djece su bila drugačija. Bilo im je jasnije gdje su granice i što znači poštivati ih, a odrasli nisu imali taj pritisak da 24/7 moraju biti tu za djecu.

Gomila igračaka i stvari – „Trebaš li ih zaista?“
Dosadno ti je, smisli nešto za igru. Slomila si naočale, zalijepit ćemo! Učeći nas vrijednosti novca i potičući nas da iskoristimo vlastitu kreativnost, roditelji 80-ih pružili su nam neprocjenjivo znanje i vještine koje su nam odlično poslužile u budućnosti.

Slobodno vrijeme – „Odi se igrati!“
Dok ste ujutro izlazili iz stana mogli ste čuti majku kako viče da se vratite do ručka, večere (ili možda čak prije mraka!). Djeca nisu imala roditelje helikoptere koji su promatrali svaki njihov pokret. Imali smo slobodu i povjerenje da sami odlučimo što ćemo sa slobodnim vremenom – gdje ćemo ići, što ćemo raditi i s kim. Donošenje ovakvih odluka - i to odgovorno - dalo nam je priliku živjeti i učiti na način koji se danas ne viđa tako često.