1. Što predlažete: internet, Bravo ili roditelje? Seksualni odgoj teoretski može proći bez roditelja, ali koju ulogu roditelj može odigrati kad su osnovne informacije o seksu u pitanju?

Nažalost, istraživanja su pokazala da se o seksualnosti mladi danas najčešće informiraju putem medija - časopisa, televizije i interneta, nešto rjeđe kroz razgovore s prijateljima i vršnjacima, a najmanje o tome saznaju u razgovoru s roditeljima. Ta činjenica je posebno zabrinjavajuća ako uzmemo u obzir da  samo mala količina onoga što se prikazuje u medijima sadrži odgovorno seksualno ponašanje ili daje točne informacije. Roditelji su danas prezaposleni, mnogi neinformirani, a nerijetko je to i „tabu“ tema u krugu obitelji. S druge strane, adolescentu je potrebna pouzdana i iskrena osoba od koje može tražiti sve odgovore – najbolje ako je to roditelj. Možda razgovor o seksu nije ugodan, ali je iznimno važan. Uz temeljne činjenice o seksu, dijete će na taj način učiti i o obiteljskim vrijednostima, uvjerenjima i stavovima – što kroz medije vjerojatno neće.

2. Kako roditelji mogu prepoznati da je došao trenutak za razgovor?

Jako je važno početi razgovarati s djecom čim ona počnu postavljati pitanja poput: ‘Kako sam se rodio’ i ‘Kako bebe dolaze na svijet’. To treba biti dio normalnog razgovora, a ne neka velika tema. Razgovor o spolnosti ne bi trebao započeti u tinejdžerskoj dobi: ako do tada nije uspostavljena razina komunikacije na kojoj roditelj može otvoreno razgovarati sa svojim djetetom o svim temama, u adolescenciji će to biti vrlo nelagodno. Prva pitanja koja se mogu povezati sa spolnošću pojavljuju se već oko treće godine, a treba im odgovoriti na razvojno primjeren način.

3. Pčelice, tučak i prašnik ili istina? Imate li neke konkretne savjete kako razgovarati s djetetom?

Suprotno uvjerenju mnogih roditelja, s djecom niže kornološke dobi treba biti iskren i odgovarati im istinito na postavljena pitanja. Bitno je odgovarati točno, ali primjereno djetetovoj dobi (primjerice, djetetu možete objasniti da su za nastanak djeteta potrebni mama i tata, da beba raste u mami ali da je za nastanak bebe potreban i tata). Neiskrenost pri odgovaranju na djetetova pitanja o seksualnosti kad tad će dovesti do zbunjenosti djeteta i nepovjerenja prema roditeljima (dijete će u kasnijoj dobi svakako shvatiti da roda ne nosi djecu). Poželjno je poticati djecu da vam postavljaju pitanja o svemu što ih zanima, jer najbolje je da dobiju ispravne informacije od vas nego krive od vršnjaka ili iz različitih medija.

4. Kakve riječi ne bi trebalo upotrebljavati u takvom razgovoru?

Ne postoji pravilo kakve riječi bi trebalo koristiti ili pak izbjegavati: važno je da nas dijete razumije. Ono što bih osobno izbjegavala su vulgarne riječi za koje ni sama ne bi voljela da ih moje dijete koristi. Ne treba se libiti učiti dijete imenovati intimne dijelove tijela – kako dijete uči imenovati ruku, nogu, glavu i nos isto tako ga možemo učiti imenovati i intimne dijelove tijela. Jednako kao što dijete fizički napreduje, uči sve više riječi, iskazuje sve više osjećaja, usporedno s tim se spolno razvija. Spolnost je normalan i zdrav dio ljudskog života, koji počinje rođenjem i nastavlja se tijekom života – i to je poruka koju bi trebali prenijeti našoj djeci.

5. Trebaju li djeca sve saznati od svojih roditelja? Koliko daleko ići?

Spolnost kao takva, a posebice spolnost djece i adolescenata, u Hrvatskoj je još uvijek tabu tema. Takvo stanje vjerojatno je posljedica uvriježenog mišljenja da bi razgovor o seksu ili seksualna edukacija sama po sebi mogla adolescente navesti na seksualnu aktivnost. Roditeljima bi savjetovala da razgovaraju o svemu onome za što im je bitno da njihova djeca imaju točne informacije. Koliko će daleko u tome ići, odluka je na njima. Isto tako smatram da je bitno da roditelji, uz temeljne činjenice o seksu, sa svojim djetetom razgovaraju i o obiteljskim vrijednostima, uvjerenjima te stavovima. Iako bi roditelji sigurno željeli da dijete usvoji njihov sustav vrijednosti, konačne odluke o svom seksualnom životu ipak donosi on sam. Razgovori će pomoći djetetu da razvije vlastiti sustav vrijednosti koji će možda biti drugačiji od njihovog.

Mnogi se roditelji osjećaju ugroženi seksualnošću svog adolescenata i pokušavaju to regulirati ograničavanjem podataka o kontracepcijskim metodama (''bolje da se boje trudnoće''), ograničavanjem onoga što bi mogli vidjeti na filmu ili se jednostavno pretvaraju da seksualnost u adolescenciji ne postoji. Baš zbog svega navedenog nužno je poučavati djecu vrijednostima seksualnog ponašanja i pomagati im pri pravilnim odlukama u stupanju u iste.

6. Roditeljima je uglavnom neugodno pričati o seksualnosti. Kako pobijediti sram pogotovo kad je riječ o masturbaciji?

Razgovor o spolnosti često je neugodan i roditeljima i adolescentima, no bit će lakši ako su roditelji spremni. Čitajte o toj temi i pronađite odgovore na vlastita pitanja prije nego što porazgovarate s djetetom. Adolescentu je potrebna pouzdana i iskrena osoba od koje može tražiti sve odgovore, a najbolje je da je to roditelj. Možda razgovor o seksu i masturbaciji nije ugodan, ali je iznimno važan. Ako imamo na umu koliko će naša djeca profitirati takvim razgovorom, ili pak izgubiti ukoliko ga izbjegavamo uslijed vlastitog srama, uvjerena sam da će nam biti lakše poduzeti prvi korak.

7. Koje su razlike u razgovoru s djevojčicama i dječacima?

Razlika s obzirom na spol zapravo ne bi trebalo biti – vjerujem da bi i djevojčice i dječaci trebali dobiti sve informacije na temu spolnosti i spolnog sazrijevanja neovisno o njihovom spolu. I dječaci i djevojčice bi trebali znati da postoje određene anatomske razlike između muškog i ženskog tijela, ali i one vezane uz spolno sazrijevanje (drugim riječima, i s dječakom možemo razgovarati o menstruaciji iako je on nikada neće imati). Oboje bi trebali dobiti poruke o svim ugodnim ali i onim manje ugodnim aspektima seksualnosti kao što su pojava neželjene trudnoće te spolno prenosivih bolesti. Roditelji ne bi trebali izgubiti iz vida ni onu pozitivnu stranu seksualnosti koja se odnosi na uživanje, bez obzira razgovaraju li s dječakom ili djevojčicom.

Tekst: Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener, www.centarproventus.hr

Foto: Thinkstock