Rodni stereotip poput onoga da se dječaci trebaju igrati autićima, a djevojčice lutkama padaju u vodu kada je riječ o razvoju djeteta kroz igru. Naime, igranje lutkama donosi benefit i dječacima i djevojčicama jer je prije svega riječ o alatu za igru koji pomaže igranju uloga.
Igra lutkama potiču razvoj mašte
Osim toga, lutke dovode dijete u stanje uzbuđenosti, razigranosti, pokreću njegov misaoni, imaginacijski i emotivni svijet, omogućavaju mu da bogatije izražava svoj doživljaj svijeta. Lutke koje ožive u ruci omogućuju mu sudjelovanje u zamišljenom svijetu koji je samo stvorilo. Lutka zamjenjuje živa bića, njome dijete u igri manipulira kako želi i, najčešće, kako ne može u stvarnosti.
Lutka kao terapeut
Mlađa djeca živo manipuliraju lutkom, prevrću je i rastežu. Lutka je u središtu njihove igre. U početku je dijete zadovoljno time što ima lutku u ruci, što može istraživati njezina fizička svojstva. Starija djeca u takvoj igri smanjuju motoričku aktivnost. Logički osmišljavaju pokrete lutke, izražavaju se u duljoj monološkoj i dijaloškoj formi koja je logički povezana. Igre lutkom odišu djetetovom emotivnošću. Dijete na lutku može prenijeti svoju uznemirenost, s njom može raspravljati o svojim problemima i nesvjesno ih analizirati.
Igre lutkom mogu pridonijeti emotivnom rasterećenju neke konfliktne situacije. Najbolje vrijeme da djetetu date lutku u ruku su predškolske godine jer ono tada počinje glumiti događaje iz vlastite mašte, ali i stvarnog života. Dječaci sebe doživljavaju kao očinsku figuru, pa je normalno da se i oni poigraju njima. Lutka može poslužiti odgojitelju, roditelju, glumcu, pedagogu u primjeru dobrog i lošeg ponašanja, tužnog i sretnog izraza lica... Lutke su odlično sredstvo za poučavanje.
Komunikacijske vještine
Monolog je u dječjoj igri najčešća forma: dijete gleda lutku, opipava je, stavlja na ruku, pokušava s njom izvesti različite pokrete te odmah poželi i progovoriti. Najprije proučava vlastiti glas, kojem se često iznenadi, jer se i tada zapravo igra. Tek nakon toga počne izgovarati riječi, pa rečenice i naposljetku cjelovite tekstove, ponajviše vezane uz vlastiti život i osobna iskustva.
Dijete s lutkom u ruci počinje govoriti samo sebi i time počinje prvi monolog u kojem nesvjesno dolaze do izražaja govorne kvalitete kao što su boja glasa, trajanje i jačina tona i sl. Osim toga, dijete takva igra oduševljava i ono je bezbroj puta ponavlja. Lutka ga potiče na igru vlastitim glasom.
Dijete u igri s lutkom počinje i socijalni kontakt s drugom djecom želeći ih uključiti u igru. Na taj način razvija svoje komunikacijske vještine a posrednik je lutka.
Promatranjem igre, roditelji dobivaju uvid u djetetov razvoj
Odrasli, slušajući dječji monolog, mogu otkriti koliki je govorni potencijal djeteta. Igru lutkama možete obogatiti kroz pričanje priča, čitanje i pjevanje pjesmica. U takvim oblicima druženja djeca će se oslobađati u govoru i s još većim veseljem uzimati u ruke svoje lutke te smišljati nove igre.
Chrissy Teigen kritiziraju jer joj kći drži noge na kuhinjskom pultu dok kuhaju
Ruski psiholog upozorava što majka nikad ne smije reći kćeri
Podižu se dohodovni cenzusi za vrtiće u Zagrebu, koji ostaju među najjeftinijima u Hrvatskoj
10 slavnih roditelja koji nemaju dadilju i sami brinu o svojoj djeci
Trebate li popuštati djeci tijekom igre?