Zašto se dječaci trebaju igrati lutkama

Zašto bi se dječaci trebali igrati s lutkama — Shutterstock

Rodni stereotip poput onoga da se dječaci trebaju igrati autićima, a djevojčice lutkama padaju u vodu kada je riječ o razvoju djeteta kroz igru. Naime, igranje lutkama donosi benefit i dječacima i djevojčicama jer je prije svega riječ o alatu za igru koji pomaže igranju uloga.

Igra lutkama potiču razvoj mašte

Osim toga, lutke dovode dijete u stanje uzbuđenosti, razigranosti, pokreću njegov misaoni, imaginacijski i emotivni svijet, omogućavaju mu da bogatije izražava svoj doživljaj svijeta. Lutke koje ožive u ruci omogućuju mu sudjelovanje u zamišljenom svijetu koji je samo stvorilo. Lutka zamjenjuje živa bića, njome dijete u igri manipulira kako želi i, najčešće, kako ne može u stvarnosti.

Lutka kao terapeut

Mlađa djeca živo manipuliraju lutkom, prevrću je i rastežu. Lutka je u središtu njihove igre. U početku je dijete zadovoljno time što ima lutku u ruci, što može istraživati njezina fizička svojstva. Starija djeca u takvoj igri smanjuju motoričku aktivnost. Logički osmišljavaju pokrete lutke, izražavaju se u duljoj monološkoj i dijaloškoj formi koja je logički povezana. Igre lutkom odišu djetetovom emotivnošću. Dijete na lutku može prenijeti svoju uznemirenost, s njom može raspravljati o svojim problemima i nesvjesno ih analizirati.

Shutterstock

Igre lutkom mogu pridonijeti emotivnom rasterećenju neke konfliktne situacije. Najbolje vrijeme da djetetu date lutku u ruku su predškolske godine jer ono tada počinje glumiti događaje iz vlastite mašte, ali i stvarnog života. Dječaci sebe doživljavaju kao očinsku figuru, pa je normalno da se i oni poigraju njima. Lutka može poslužiti odgojitelju, roditelju, glumcu, pedagogu u primjeru dobrog i lošeg ponašanja, tužnog i sretnog izraza lica... Lutke su odlično sredstvo za poučavanje.

Komunikacijske vještine

Monolog je u dječjoj igri najčešća forma: dijete gleda lutku, opipava je, stavlja na ruku, pokušava s njom izvesti različite pokrete te odmah poželi i progovoriti. Najprije proučava vlastiti glas, kojem se često iznenadi, jer se i tada zapravo igra. Tek nakon toga počne izgovarati riječi, pa rečenice i naposljetku cjelovite tekstove, ponajviše vezane uz vlastiti život i osobna iskustva.

Dijete s lutkom u ruci počinje govoriti samo sebi i time počinje prvi monolog u kojem nesvjesno dolaze do izražaja govorne kvalitete kao što su boja glasa, trajanje i jačina tona i sl. Osim toga, dijete takva igra oduševljava i ono je bezbroj puta ponavlja. Lutka ga potiče na igru vlastitim glasom.

Dijete u igri s lutkom počinje i socijalni kontakt s drugom djecom želeći ih uključiti u igru. Na taj način razvija svoje komunikacijske vještine a posrednik je lutka.

Promatranjem igre, roditelji dobivaju uvid u djetetov razvoj

Odrasli, slušajući dječji monolog, mogu otkriti koliki je govorni potencijal djeteta. Igru lutkama možete obogatiti kroz pričanje priča, čitanje i pjevanje pjesmica. U takvim oblicima druženja djeca će se oslobađati u govoru i s još većim veseljem uzimati u ruke svoje lutke te smišljati nove igre.