Kako dolazi vrijeme godišnjih odmora, mnogi od vas će potražiti sa svojom djecom osvježenje od ljetnih vrućina u nekoj vodi – jezeru, rijeci, moru ili bazenu. No što kad ta voda izaziva totalnu paniku?
Stoga, kada se suočite sa strahom od vode svoga jednogodišnjaka, nemojte se obeshrabriti. Jer, možda ste zamišljali veselo igranje u vodi sa svojim klincema, a on vrišti već pri samoj pomisli da uđe u vodu. Na kraju, provedete dan tako da uz njega sjedite na suhome.
Roditeljima je takva situacija neugodna jer obično ulažu jako puno vremena, novaca i truda da bi djetetu omogućili priliku za osvježenjem u vodi. Kad spojimo osjećaje roditelja, kao što su nevjerica, razočaranost i srdžba s djetetovim strahom, ne dobivamo sretnu kombinaciju.
Dijete upija naše negativne osjećaje i dobiva određenu potvrdu da se s pravom boji suočavanja s vodom.
No strah od vode kod malene djece prije možemo definirati kao nelagodu kojoj se ne žele izložiti jer im možda ne odgovara temperature vode, neobična im je ‘veličina’ vode koja ih okružuje, osjećaju možda kamenčiće i pjesak ispod stopala, neugodno im je što im voda može ući u oči ili nos… razlozi su mnogi.
Dijete koje nije spremno suočiti se s ulaskom u vodu ne treba siliti. Svaka prisila samo odgađa trenutak kad će doista i biti spremno za taj korak.
Bolje je pustiti dijete da samo odluči kad će pronaći volju i hrabrost te mu skrenuti pozornost na ugodne sadržaje, umjesto inzistirati da prekine strah sad i odmah. Svaki je početak važan i važno je da se dijete kroz igru upozna s vodom. Za početak, dalje od mora ili bazena, a potom nešto bliže.
Kako djetetu olakšati prilagodbu na vodu?
Prilagodbu na vodu treba prilagoditi dobi djeteta. Roditelji ne trebaju forsirati dijete da nauči plivati ili da ide u vodu kada ono to ne želi. Svako je dijete individualac, i to treba poštovati.
Ako dijete ne želi ući u vodu, treba ga pustiti da se igra u plićaku: pretače vodu, kopa rupu u pijesku, igra se s igračkama i sl. Roditelj treba pokazati zanimanje za djetetove aktivnosti na način da se povremeno igra s njime te da ga konstantno nadgleda zbog sigurnosti.
Dijete će samo pokazati kada je spremno ući dublje u vodu ili zaplivati s rekvizitima. Svako forsiranje prouzročit će suprotan učinak. Jedan je od najboljih načina za učenje neke aktivnosti spontana igra.
Roditelj treba poticati učenje u vodi na način da pohvali dijete. Nikad ne treba uspoređivati napredak djeteta u odnosu na drugu djecu, jer to nepovoljno utječe na njegovo samopouzdanje.
Nekoliko korisnih savjeta za buduće plivače
Dijete nikako ne želi ući u vodu, a svaki vaš pokušaj da se s njim brčkate u plićaku završava neslavno. Da bi dijete uopće počelo učiti plivati, ono za to mora biti motivirano. Volju za plivanjem dijete će dobiti čim vidi drugu djecu da se kupaju. Ne uvodite dijete na silu u vodu. Potrebno mu je izvjesno vrijeme da se osmjeli na taj korak, pa strpljivo pričekajte da samo uđe u vodu.
Kako bi djetetu voda postala privlačna, more bi trebalo biti povoljne temperature koja će biti ugodno osvježavajuća, ali ne i prehladna. Povedite dijete na plažu gdje je ulaz u more pristupačan.
Iako je ušlo u more, stoji samo u plićaku i demonstrativno odbija bilo kakav plivački pokušaj. Dijete se najprije mora osloboditi straha od gubitka oslonca pod nogama i straha od gubitka kisika. Ako odjednom počne gubiti tlo pod nogama ili ako se zagrcne vodom, veoma će se prestrašiti što će ga na duže vrijeme obeshrabriti u pokušajima da nauči plivati.
Začuđuje vas što se unatoč dobroj plivačkoj tehnici dijete pribojava ući dublje u vodu i zazire od ronjenja. Čini vam se kao da je odustalo od daljnjih pokušaja i da više ne napreduje. Poštujte djetetov tempo svladavanja vještina. Na svaki sljedeći korak dijete se mora samo osmjeliti, a to ćete postići tako da najprije stekne sigurnost u vještinama koje je dotad svladalo. Pojedina djeca će proplivati prilično brzo, ali nemojte zaboraviti da će djetetu trebati još neko vrijeme kako bi steklo potpunu sigurnost i usvojilo sve plivačke vještine.
Evo kako ga možete motivirati da se ohrabri:
Zamolite dijete da uzme vodu u usta, zatim je ispljune, i tako nekoliko puta. To će biti prvi ozbiljan trening s vrlo velikim rezultatima.
Predložite mu i da zajedno igrate vaterpolo. Neka dijete bude vratar koji će braniti zamišljeni gol, a oboje ćete stajati u vodi do djetetovog pojasa. U početku mu lagano bacajte loptu ravno u ruke tako da je lako može uhvatiti, a zatim loptu bacajte malo u stranu. Tako će se dijete morati pomaknuti s mjesta, a pa čak i baciti za loptom. Pritom neće ni zamijetiti da mu je voda ušla u usta jer će mu misli biti okupirane igrom i smijehom. Dijete će se postupno oslobađati iako će se povremeno možda naći u malo dubljoj vodi.
