Teško je reći tko se više veseli tim prvim koracima, dijete ili njegova obitelj. Dijete sve manje ovisi o odraslima, može samostalno odlučivati u kojem smjeru želi krenuti, koji će predmet dohvatiti i kada će to učiniti.
Njegovi su prvi koraci, dakako, još nesigurni i trebat će još puno vježbe dok ne bude moglo sigurno hodati i bezbrižno trčkarati naokolo. Dijete često zauzima raskoračni stav jer mu on osigurava održavanje ravnoteže pa tako može dulje ostati na nogama. Podignute i široko razmaknute ruke također mu pomažu da bude sigurnije na nogama.
S vremenom će usavršiti brzinu i kut hodanja, širinu i dužinu koraka, a razmak između stopala postajat će sve manji. Postoje djeca koja prohodaju već u osmome mjesecu, dok druga svoje prve samostalne korake naprave tek u 14., 15. ili 16 mjesecu.
Dijete će samo osjetiti kad je doista spremno i zrelo za taj novi pothvat u svom životu. Roditelji samo trebaju voditi računa da mu budu oslonac i da ga potiču na kretanje. Neka dijete što više trči, pleše, skače… Plesom se vježba sloboda pokreta i razvija se osjećaj za kontrolu tijela. Skakanjem se vježba kontrola i koordinacija pokreta.
Padanje je škola
Većina se roditelja boji da će se njihovo dijete ozlijediti pa mu 'pomažu', podmećući ruke pod dijete kako ne bi palo kad izgubi ravnotežu, vode ga za ruke misleći kako će time ubrzati proces pa će ono prije prohodati, pridržavaju ga za trup kada dijete pokušava sjesti ili stajati…
Posve je logično da dijete mora puno puta pasti prije nego što prohoda. Ali ako mu roditelji stalno pomažu i hvataju ga, šalju mu poruku da je padanje bezopasno, jer ono još nikada nije osjetilo posljedice pada.
Osim toga, djeca koja znaju da ih nitko neće uhvatiti, padaju znatno rjeđe, jer postanu opreznija, dobro znaju da mogu računati samo na sebe. Dakako, ako vidite da se dijete opasno približava nekom oštrom kutu, spriječite to na vrijeme. Kad je riječ o udarcima u glavu, stručnjaci smatraju da su udarci o ravnu površinu uglavnom bezopasni.
Naime, djeca imaju neku vrstu prirodnog zaštitnog mehanizma pa ozljede pilikom nezgoda nisu tako česte kao što se misli. Osim toga, da bi dijete shvatilo što je to padanje, mora ga osjetiti na vlastitoj koži.
Evo kako otprilike izgleda razvoj grube motorike tijekom prvih 18 mjeseci bebina života.
0-1 mjesec
Ruke i noge su krute, a tijelo i vrat mekani. U uspravnom položaju tijela, glavica se naginje, a ruke i noge su blago savijene. U položaju na trbuhu beba će glavu položiti na stranu, guzu isturiti prema gore, koljena podviti pod trbuh. Ruke će položiti uz prsa, a laktove saviti. U položaju na leđima ruke i noge su poluzgrčene, a držanje tijela je simetrično.
1-2 mjeseca
Dijete odiže glavu i ramena od podloge, a šake su mu poluotvorene.
2-3 mjeseca
Dok leži na trbuhu, dijete se oslanja na podlaktice.
4-6 mjeseci
Dijete sjedi uz lagani oslonac, glavu čvrsto drži. Kad leži potrbuške, okreće se na leđa. Ako dijete držimo uspravno, odupire se nogama o podlogu.
7-9 mjeseci
Već može nakratko sjediti bez oslonca, okrenuti se s leđa na trbuh, podizati do sjedećeg položaja uz pomoć roditelja (8 mj.), samo se podignuti kako bi sjelo (9 mj.), stajati uz pridržavanje te puzati.
10-12 mjeseci
Dijete se samostalno podiže u stojeći položaj te hoda uz pridržavanje. S godinu dana hoda uz držanje za jednu ruku, saginje se kako bi dohvatilo neki predmet te puže.
13-16 mjeseci
Dijete stoji na nogama i bez oslonca održava ravnotežu, može samostalno napraviti desetak koraka. Sa 14 mjeseci može čučnuti i ustati, sa 15 mjeseci samostalno hoda, a sa 16 mjeseci trčkara naokolo.
18 mjeseci
Nogom gura loptu, penje se uza stube tako da se jednom rukom pridržava za ogradu, premješta predmete, samostalno sjeda na stolac.