Ako u razvoju djeteta nije bilo nikakvih čimbenika koji bi mogli negativno utjecati na njega, dijete spontano svladava sve razvojne prekretnice pa tako nauči i sjediti. No svaka je beba priča za sebe pa je kod svake drukčiji ritam napretka, a te razlike možemo zapaziti i tijekom motoričkog razvoja.

Dajte bebi slobodu kretanja

Zapravo, vašoj bebi treba samo dovoljno prostora, vremena i strpljenja te da mu dopustite slobodu u vlastitom otkrivanju i usvajanju motoričkog razvoja. Velika je pogreška roditelja stavljati dijete u određene položaje koje ono, samo po sebi, još nije usvojilo. Istina je, da postoje približne faze u razvoju, kada će dijete osvojiti određene motoričke uzorke. Međutim, apsurdno je, čak i štetno, uspoređivati dijete s vršnjacima iste dobi, i istovremeno ih forsirati na određene položaje za koje još nisu spremni.

Puno je važnija kvaliteta i način izvedbe novog pokreta nego vrijeme kada će ga usvojiti. Stavljanje beba u položaje za koje još nisu spremne, ne potiče kvalitetu.

razvoj motorike
Foto: Shutterstock

Također, djetetu bi trebalo stalno pružati prilike za slobodno kretanje kako bi upoznalo svoje tijelo kroz pokret, te dovoljno mogućnosti za ponavljanje. Ponavljajući pokrete koji su u početku slučajni, dijete otkriva kako može povezati pokretne uzorke i tako pokretno (motorički) napreduje. Ako je kvaliteta njegova pokreta odgovarajuća, onda nema razloga za brigu, samo strpljivo čekamo i bebi dajemo slobodu.

Zašto je važnije kako nego kada?

Budući da je motorički razvoj sam po sebi očit, bebu ne stavljamo u sjedeći položaj, sve dok ona sama to ne može. Sve će se dogoditi kada za to dođe vrijeme. Kada beba postane dovoljno stabilna, razvije snagu mišića i ravnotežu, ona će sama sjesti. Ako roditelji dijete stavljaju u sjedeći položaj prije nego što je ono u stanju sjesti samostalno, riskiraju razvoj njegovih kompenzacijskih mehanizama kretanja i držanja koji, kada je riječ o kvalitetnom motoričkom razvoju, nisu poželjni.

Stavimo li u sjedeći položaj bebu koja to još nije u mogućnosti samostalno učiniti, zbog nedostatka stabilnosti i snage mišića u torzu i nedostatka ravnoteže, obično se povećava aktivnost mišića u ramenom pojasu, nogama ili se to kompenzira na neki drugi način. Takvo sjedenje je u potpunosti bez kvalitete i za motorički razvoj dojenčadi je nepovoljno. Osim toga, samo sjedenje nije nešto što bi bilo bitno za dijete. Više nego samo sjedenje, važno je da dijete osvoji prijelaze iz jednog položaja u drugi.

Djeca koja nemaju problema s kretanjem, rijetko dulje sjede na jednom mjestu. Važnije im je kretanje i prijelaz iz jednog položaja u drugi. Beba mora imati mogućnost mijenjanja položaja. Stave li roditelji rano bebu u sjedeći položaj, ne daju joj mogućnost da sama otkrije i kroz ponavljanje nauči, kako doći u sjedeći položaj, te što je još važnije, kako iz sjedećeg položaja doći ponovno u položaj za puzanje, u trbušne položaje ili bilo koji drugi položaj koji toga trenutka želi.