Prije 29 godina Carmel Harrington dogodila se teška životna tragedija. Njezin, tada dvogodišnji sinčić jednostavno se nije probudio. Nakon detaljnih liječničkih pretraga utvrđeno je da je nesretni Damien umro od sindroma iznenadne dojenačke smrti (SIDS) iako je bio potpuno zdravo dijete.
Kako se dotad smatralo da od ovoga sindroma najčešće stradaju bebe do svoje prve godine života, a u u većem su riziku prijevremeno rođena djeca s niskom porođajnom težinom, Damien je izlazio iz svih dotad postavljenih parametara.
Stoga, Carmel Harrington je od toga tragičnog trenutka odlučila posvetiti svoju karijeru istraživanju sindroma iznenadne dojenačke smrti (SIDS).
U suradnji s The Children's Hospital iz Westmeade u New South Walesu, dr. Harrington i tim istraživača otkrili su prvi biokemijski marker koji ukazuje na izloženost bebe SIDS-u.
Časopis The Lancet's eBioMedicine objavio je studiju koja je otkrila da je razina butirilkolinesteraze (BChE), enzima koji ima važnu ulogu u procesu stimuliranja mozga, bila znatno niža kod djece koja su umrla sindroma iznenadne dojenačke smrti.
Istraživači smatraju da nedostatak ovoga hormona utječe na sposobnost dojenčeta da se probudi ili reagira na vanjsko okruženje, uzrokujući rizičnost na SIDS.
‘Bebe imaju vrlo moćan mehanizam pomoću kojeg nam daju do znanja kad nisu sretne. U pravilu, ako je beba suočena sa životno opasnom situacijom, kao što je poteškoća s disanjem tijekom spavanja pri boravku na trbuhu, probudit će se i zaplakati’, izjavila je dr. Harrington.
Dr. Harrington smatra da je ovo revolucionarno otkriće jer ako je poznat uzrok slabije stimulacije mozga na vanjske uvjete, SIDS se može učiniti prošlošću.