Nova studija: Zašto je štetno za djecu koristiti hranu kao nagradu?

Roditelji prolaze kroz razne izazove i ponekad je previše primamljivo pribjeći podmićivanju, i to kroz hranu. Dijete odbija zakopčati pojas u autosjedalici? Ako dopusti, nudite mu keks kad dođe kući. Ima tantrum nasred trgovine? Evo ti kolačići. No, nova studija navodi da 'prakse prisilne ishrane' mogle imati neželjene učinke, odnosno da mogu rezultirirati emocionalnim prejedanjem, navodi Scary Mommy. 

Emocionalno prejedanje ili jedenje kao odgovor na emocije može imati dugoročne negativne učinke, kao što su nezdravi obrasci prehrane, problemi s težinom i razvoj poremećaja u prehrani.

Studija objavljena u Appetite, istraživanja je li roditeljsko korištenje prisilne prehrane (korištenje hrane za kontroliranje dječjih emocija) umjesto poučavanja djece strategijama za emocionalnu regulaciju, rezultirala emocionalnim prejedanjem. Istraživači su regrutirali 221 majku djece u dobi od četiri i pet godina kroz online ankete putem platformi Amazon Mechanical Turk i Prolific. Uključene su samo majke kako bi se održala dosljednost jer neka istraživanja sugeriraju da se praksa hranjenja očeva može razlikovati.

Sudionici su zamoljeni da ispune anketu u kojoj su detaljno opisali svoje prakse hranjenja, ali i emocionalno prehrambeno ponašanje svog djeteta te sposobnost emocionalne regulacije.

4 vrste prisilne prehrane

Istraživači su procijenili četiri različite vrste prisilne prehrane među majkama:

• korištenje hrane za regulaciju djetetovih emocija
• korištenje hrane kao nagrade
• nuđenje hrane u emocionalno nabijenim situacijama
• korištenje hrane za poticanje/obeshrabrivanje određenih ponašanja.

Majke su izvijestile o sposobnosti svoje djece za emocionalnu regulaciju korištenjem popisa za provjeru koji je bilježio kako djeca izražavaju svoje emocije te njihovu sposobnost da upravljaju njihovim intenzitetom i trajanjem. Emocionalno jedenje mjereno je upitnikom u kojem su majke odgovarale imaju li djeca tendenciju jesti više ili manje kao odgovor na različite scenarije.

Istraživači s također pratili opću osjetljivost na hranu, sklonost jelu kad je to potaknuto pogledom ili mirisom hrane. Studija je otkrila da su sve procijenjene prisilne prakse majki u ishrani bile u korelaciji s lošijom emocionalnom regulacijom kod djece, što je potom bilo u korelaciji s povećanom sklonošću emocionalnom prejedanju. 

Dok su prisilne praksne prehrane također povezane s emocionalnim nejedenjem, dječja sposobnost emocionalne regulacije nije utjecala na sklonost izbjegavanju hrane. Ovo sugerira da, za razliku od prejedanja, premalo jedenje nije naučeno ponašanje od roditelja, i može jednostavno biti prirodnija reakcija na stres.

Iako je studija došla do važnih saznanja o povezanosti majčinog ponašanja i dječje sklonosti jedenju, postoje određena ograničenja. Studija se temeljila na samoprocjeni i kratkoročnim podacima, a točnija bi se procjena mogla temeljiti na promatranju i dugoročnim izvješćima. Uz to, ovo istraživanje se fokusiralo samo na majke pa bi se u budućnosti moglo istraživati ​​ima li očevo ponašanje pri hranjenju slične učinke.

Drugim riječima, sljedeći put kad vaše dijete ima tantrum, možda je bolje držati se nejestivog podmićivanja.