Nerijetko se u kućanstvima s malom djecom, razboli nekoliko ljudi od jednom. Novinarka Tonilyn Hornung je majka i tijekom zadnje takve situacije uočila je koliko joj suprug nije od pomoći kad su djeca bolesna.
'Vidite, bolesna sam u krevetu jer je moje dijete kašljalo, kihnulo i da, povratilo po meni. Ali moj muž je potpuno dobro, živi zdravi život, pokušava pronaći svoj telefon i hranu u hladnjaku', otkrila je za HuffPost.
Tonilyn je uočila da kad je njihovo dijete bolesno, ističe, njegov uobičajeni stav da može učiniti sve nestaje.
'Dušo, možeš li nama donijeti hladni oblog?', napisala je svom suprugu jer im sina ima visoku temperaturu i želi biti s majkom.
'Nakon što sam pročitala odgovor svog supruga, odmah sam ponovno razmotrila zahtjev. Možda bih trebao zamoliti mamu, koja živi 15 minuta dalje, da nam donese oblog. Ne bih joj morala slati SMS s detaljnim uputama o tome kako napraviti hladni oblog. Jednom rukom šaljem poruke partneru, drugom tješim uplakanog sina', otkrila je.
Tada je shvatila ono što već dugo zanemaruje: 'Voljela bih da je roditeljstvo ravnopravnije'.
'Zašto briga o našem sinu kada je bolestan nije uravnoteženija među nama?', upitala se.
Što kažu istraživanja?
Prema studiji koju je objavio časopis Slate, 74% mama (nasuprot 40% očeva) ostaje kod kuće kad im se djeca razbole. Julie Spears, licencirana klinička socijalna radnica, rekla je za HuffPost da se za mnoge heterosekusalne parove može dogoditi situacija 'ona je kriva' u dinamici roditeljstva.
'Od žena se obično očekuje da budu njegovateljice', rekla je Spears. Povijesno gledano, od djevojčica se očekivalo da budu brižne i empatične, kažu teoretičari rodne socijalizacije, dok su dječaci obično učeni da inhibiraju takve vrste prosocijalnog ponašanja. Povezujući ove točke skrbi, vidimo kako se rodna uvjerenja formiraju u djetinjstvu i nastavljaju utjecati na naše roditeljstvo u odrasloj dobi.
U mnogim kućanstvima mame zovu pedijatra, njeguju, čiste i brinu o potrebama svoje djece s temperaturom, proljevom ili drugim bolestima.
Supatra Tovar, klinička psihologinja, rekla je da ovaj obrazac postoji zbog čimbenika uključujući implicitna očekivanja i praktične navike.
'Možda postoje neizgovorene pretpostavke (ili očekivanja) da bi majka trebala preuzeti više skrbi', navodi Tovar. Osim toga, neke mame od samog početka preuzimaju više odgovornosti za njegu, a Tovar kaže da to može stvoriti trajni obrazac.
Ako je odgovornost za brigu o bolesnoj djeci u potpunosti vaša, znajte da niste sami. Linda P. iz Aurore rekla je da je briga o njezino troje djece kad su se razboljela pala na nju jer ja sam zarađivala manje novca od oca moje djece, tako da bi potencijal gubitka mog prihoda bio manji utjecaj nego gubitak njega njegov.
Jedna studija iz 2012. pokazala je da čak i ako zaposlene majke i očevi imaju sličan pristup plaćenim danima bolovanja, majke češće izostaju s posla kako bi se brinule za svoju djecu. Biranje između karijere i brige o djeci kada su bolesna nije izbor s kojim bi se mame trebale suočiti, ali mnoge to čine.
'Muškarci se ne osjećaju ovlaštenima da napuste posao, a to je društvena promjena na kojoj moramo raditi', dodala je Spears.
Amanda J., majka dvoje djece iz New Albanyja, Indiana, rekla je da je briga o bolesnim mališanima posao koji je mogla obavljati dok je radila od kuće. No kad su joj djeca imala 2 i 6,5 godina, ponovno je počela raditi izvan kuće. Roditeljske dužnosti postale su ravnopravnije, ali njezin suprug je lako bio preopterećen i frustriran kada se brinuo za njihovu bolesnu djecu.
'Osjećala sam se kao da sam ja kriva što su se oni (djeca) morali nositi s tim', rekla je Amanda. Stoga je preuzela dužnost njegovatelja kad je mogla kako bi ublažila napetosti.
'Istraživanje nam govori da se mame općenito brinu više od očeva, a ta briga može natjerati mame da ostanu kod kuće kako bi se brinule o bolesnom djetetu čak i kada bi možda imalo smisla da tata ostane kod kuće', rekla je Katie Smith, licencirana klinička i dječji psiholog koji se bavi liječenjem djece, adolescenata i obitelji.
Društvena očekivanja, obiteljske navike i proturječni radni rasporedi nekoliko su razloga zbog kojih se opterećenje majke može nepravedno povećati kada su djeca bolesna. A onda, u nekim slučajevima, radi se o 'percipiranoj sposobnosti skrbi' - kao što je slučaj u obitelji novinarke Hornung.
'Ako je majka kroz povijest bila ta koja je obavljala većinu zadataka skrbi, mogli bi je smatrati (ona ili njezin partner) vještijom u upravljanju dječjim potrebama', rekao je Tovar.
Dodala je da za zaposlene majke dvostruka očekivanja i pritisak da rade i kao profesionalac i kao primarni skrbnik mogu stvoriti potencijalne probleme s mentalnim zdravljem i osjećaje ljutnje. Ali postoji način da sva ova briga bude ravnopravnija među partnerima ili barem postoji mjesto za početak.
'Zaposleni roditelji trebali bi često komunicirati o jednakosti zajedničkih roditeljskih odgovornosti', rekao je Smith.
Kako potaknuti promjene?
Dobro je imati plan prije nego što se djeca razbole.
'Mislim da je to razgovor koji se mora dogoditi, a vođenje tog teškog i proaktivnog razgovora o tome tko mora preuzeti brigu tijekom tjedna, može pomoći', dodala je Spears.
U razgovoru s partnerom ključna je jasna komunikacija o granicama i očekivanjima, istče Tovar. Izrazite svoje potrebe pomoću izjava 'ja' i predložite praktične, podijeljene odgovornosti kako biste oboje mogli vidjeti jasan plan djelovanja. Smith je dodala da se mame i tate trebaju osjećati ugodnije dopuštajući i očekujući od tata da preuzmu ulogu. Ako je jedan roditelj od početka taj koji nudi utjehu, drugi lako može izgubiti instinkt brige.
Za mnoge obitelji uzor njegovateljice uvijek je bila mama. Ali uz komunikaciju, predanost i suradnju, ovaj se model može promijeniti na bolje.