Nekada su žene bile domaćice koje su držale tri kuta u kući i odgajale djecu. Emancipacija im je donijela prava, ali i višestruke obveze tako da suvremena žena radi i na poslu i kod kuće, barem je to većinom tako. Još ako je i majka, jasno vam je koliko je teško uskladiti obiteljski i poslovni život. Ove su promjene dovele i do promjene muških uloga. Muškarci su, izgubivši ulogu jedinog hranitelja u obitelji, morali priskočiti u pomoć svojim družicama na ‘domaćem’ terenu – u kući. Danas na ulici nije rijetkost susresti muškarca s bebom u kolicima, što je prije nekoliko desetljeća bio znak njegove slabosti pa čak i sramote.

Pitate li bilo koju prijateljicu da nabroji karakteristike idealnog muškarca, sigurno će među njima navesti i spremnost da pomogne u kućanskim poslovima, mada se na to nipošto ne bi trebalo gledati kao na pomoć, već podrazumijevati kao normalan suživot. Naime, danas više nema mjesta podjeli na muške i ženske poslove te se izostanak pomoći smatra neprimjerenim i neuljudnim. Budući da žene priželjkuju i s oduševljenjem prihvaćaju muškarčevu pomoć, teško da će se odlučiti za partnera koji nije spreman sudjelovati u kućanskim poslovima. Rođenjem djeteta na partnera pada još više obaveza. Je li to doista tako i u kojoj mjeri otac može pomoći oko djeteta?

Većina očeva tvrdi da su se pribojavali držati dijete u prvim danima života. Bilo ih je strah da im dijete ne ispadne ili da će ga prejako stisnuti. Nekoliko je dana bilo potrebno da se uopće priviknu na to da novorođenče ne moraju držati poput porculanske figurice. Druga stvar koja ih je mučila bila je doza nespretnosti i nesigurnosti pri namještanju pelene ili oblačenju bodija. Njihove goleme ruke jedva su baratale sa sićušnim gumbićima i mašnicama. Zaključak je da se tate uz malo vježbe vrlo brzo uigraju u svoju novu ulogu, a kada izgube strah da bi dijete mogli nehotice ozlijediti, vrlo brzo nauče okupati dijete, mijenjati mu pelene i uspavljivati ga.

Nakon porođaja žene su vrlo iscrpljene. U pomoć oko djeteta i kućanskih poslova najčešće priskaču njihove majke. Pogreška nekih žena jest ta da, preuzimajući na sebe kompletnu njegu djeteta, ostavljaju oca po strani. Treba učiniti upravo suprotno i od prvog dana djetetova života uključiti partnera u brigu o mališanu. Tate mogu biti nezaustavljivi u svladavanju opsega poslova, samo ako žele učiti i informirati se o njezi djeteta te ako ih se ne obeshrabruje rečenicom koja će ih odgurnuti: 'Nisi to dobro napravio, radije to prepusti meni'. Puno će vam značiti ako otac zna pripremiti bočicu ili skuhati ručak, presvući i nahraniti maloga gladuša, a dok se vi za to vrijeme možete odmoriti ili posvetiti nekoj drugoj aktivnosti.

Ne osjećaju se sve žene predodređenima za majčinstvo, niti im je usađeno da od prvog dana znaju sve o dojenju, prematanju ili kupanju. Za prvorotkinju je normalno da se zapita hoće li ispravno učiniti sve te stvari te će savjet potražiti u odgovarajućoj literaturi ili od majke, sestre ili prijateljice. 'Vježbom se postiže savršenstvo', kaže jedna izreka, a mi bismo još samo dodali da nitko i ne očekuje da žena od prvog dana bude savršena majka. Savjete, uostalom, možemo slijediti i dopunjavati vlastitim improvizacijama.
Danas je doista teško biti neobaviješten. I mame i tate imaju na raspolaganju gomilu dostupne literature, gdje mogu pročitati i najneobičnija iskustva i iznaći originalna rješenja.

Budući da se danas ljudi u prosjeku sve kasnije odlučuju na brak i roditeljstvo, uspijevaju se u velikoj mjeri posvetiti sami sebi. Na naše uživanje u životu i slobodi naši roditelji nerijetko gledaju pomalo poprijeko. Društvene navike su drukčije, sve je usmjereno na hedonizam i ponekad je smiješno čuti primjedbe da 'ne znamo što je pravi život', pri čemu se misli da ne znamo što je to život s velikim obavezama. Uistinu, dolaskom djeteta gubimo i putovanja (ako smetnemo to da smo ih izgubili i s ovom pandemijom) i izlaske i spavanje do podneva, moramo misliti na djetešce i njegove potrebe, što dovodi do ograničenja slobodnog vremena i vrlo tijesnog planiranja kuda i kada poći. Mladi roditelji ne žele u potpunosti zanemariti svoju slobodu i prijatelje. Ponekad dijete ostave na čuvanje baki i djedu, ponekad uskoči dadilja, katkada jedan roditelj izađe, a drugi ostane kod kuće, a najčešće pozivaju goste k sebi. Sat vremena razgovora uz kavu nasamo s prijateljicom olakšava dušu, vraća nas na trenutak staroj slobodi i djeluje opuštajuće. Svi bi parovi trebali ‘krasti’ takve trenutke za sebe bez osjećaja krivnje. Roditeljstvo je ipak zahtjevan posao. Nema tog roditelja koji se, unatoč tome što se nakratko opustio u društvu, ne počne nakon nekog vremena brinuti je li sve u redu s njegovim djetetom.

Tekst: Josipa Scotti Čavlina
Foto: Shutterstock