Glumački par Dax Shepard i Kristen Bell nikada nisu skrivali niti se sramili svojih odgojnih metoda. Prošle su godine izazvali mnoge burne reakcije kada je Kristen Bel izjavila da svoje djevojčice ne kupa po pet do šest dana, odnosno da ih stavi u kadu tek kad se oko njih počne širiti neugodan miris.
'Smatram da tek kada se počne širiti neugodan miris, da nam tijelo poručuje da je vrijeme za kupanje', našalila se u izjavi za E.T. Online.
No u posljednjem istupu za javnost, u Shepardovu podcastu, Kristen i Dax priznali su da njihove dvije djevojčice, 8-godišnja Lincoln i 7-godišnja Delta još uvijek spavaju s njima u sobi.
'Znate li da cure spavaju na podu u našoj sobi?', izjavila je Kristen u podcastu.
Njihovo je priznanje potaknulo raspravu na društvenim mrežama o ovome pitanju, a evo što kažu stručnjaci.
Ovi slavni roditelji nisu jedini koji dopuštaju svojoj djeci da spavaju s njima u sobi. Prema posljednjim istraživanjima, čak 24% roditelja dopušta svojoj djeci da spavaju u njihovu krevetu barem jedan dio noći. I to povlači pitanje, koliko je to dobro za odnos partnera, ali i za djecu te njihov emotivni i psihološki razvoj.
'Postoje dva razloga zašto roditelji i nakon što dijete izađe iz dojenačke faze nastave spavati s njim u istoj sobi ili krevetu', objašnjava Jodi Mindell, autorica knjige 'Sleeping Through the Night'.
'Jedna je stvar ako želite da djeca još budu u vašoj blizini, i zajedničko je spavanje obiteljska odluka, dio je vašeg svjetonazora jer smatrate da na taj način ostvarujete bolju povezanost s djecom i dajete im osećaj sigurnosti. No, posve je drugo ako je to posljedica vaše pasivnosti kao roditelja pa djeci dopuštate da spavaju s vama jer vam je to lakše nego ih uvjeravati da se vrate u svoju sobu.'
Psihologinja Lynelle Schneeberg izjavila je za Parents.com da, iako postoje neke prednosti zajedničkog spavanja, mnogo je važnije odgajati djecu koja samopouzdano i neovisno spavaju.
Dr. Schneeberg smatra da djeca koja i u predškolskoj dobi spavaju s roditeljima mogu razviti poremećaj spavanja te imati poteškoća s umirivanjem i spavanjem ako ostanu sama. Tada im se pogrešno dijagnosticira anksioznost, koja se u ovome slučaju može razviti kao manipulativno ponašanje kako bi roditelje uvjerili da im dopuste zajedničko spavanje.
No zajedničko spavanje s djecom može se loše odraziti i na partnerski odnos, a psihologinja kaže: 'U svojoj sam karijeri vidjela mnoge obitelji u kojima, najčešće otac, odlazi na spavanje u drugu sobu, a majka, koja ostaje s djecom u sobi, često je umorna i iscrpljena jer se ne može dobro naspavati'.
Psihologinja objašnjava da uslijed toga dolazi do rjeđih seksualnih odnosa između partnera, a vrijeme koje bi imali samo za sebe, prije odlaska na spavanje, više ne postoji. Neminovno, s vremenom, partneri se udaljavaju, što se odražava i na kvalitetu njihova odnosa.
No kako spavanje ima važnu ulogu i u našem fizičkom i mentalnom zdravlju, potrebno je razmotriti sve dobre i loše strane spavanja s djecom te procijeniti u kojoj je dobi ipak vrijeme za odvajanje. Ponekad se to dogodi spontano jer djeca sama tako odluče i zažele imati svoj kutak, a ponekad roditelji moraju podvući crtu i početi s odvajanjem.