Zašto volim spavati sa svojom djecom?

Zajedničko spavanje s djecom je još jedan u nizu fenomena kod kojih će uvijek postojati dio populacije koja je za, i dio koja je protiv. Ja, osobno, znam jako malo ljudi koji ne spavaju sa svojom djecom, jer uglavnom su to majke koje doje i koje su zajedničkim spavanjem izbjegle problem dizanja i razbuđivanja prilikom učestalih noćnih dojenja. Jer, bez toga ne ide. A ideja da se svaki put kad beba zakmeči dižem, vadim je iz krevetića, podojim i vraćam, nije nimalo držala vodu. Dapače, vrlo brzo bismo se tako dobro uhodale, da bi se beba praktički sama ponudila i dalje nastavila spavati uz moje minimalno razbuđivanje. Ne kažem da je uvijek i ugodno. Nekad se pokočim jer se zaboravim okrenuti, osobito što za dojenje na drugu dojku treba izvesti neki ludi položaj da je beba dohvati, ali, mi smo mame stvarno prilagodljive sve dok to osigurava bebin i naš što bolji noćni san. Čudo prirode. Istina, ima nekih mališana koji ti ležeći položaji uopće nisu po volji, no to je već druga tema. Imam sam sreće da moje cure nisu tako zahtjevne. Ukratko, krevetić je bio tu da se prisloni uz veliki bračni krevet i da tamo beba zaštićena trima vanjskim stranicama spava ili dnevna spavanja ili nakratko bude na sigurnom dok ja obavim wc i sl.

1. Istraživanje dr. Jamesa McKenne pokazuje da bebe koje spavaju uz mame imaju više imunosnih dobrobiti od dojenja jer sišu više od djece koja spavaju sama.
2. Istraživanje koje je proveo harvardski pedijatar Michael Commons pokazuje da su djeca koja spavaju sama podložnija stresu i poremećajima uzrokovanima stresom.
3. U Kini je zajedničko spavanje dio tradicije i tamo je zabilježen vrlo nizak postotak SIDS-a.
4. Najnovija istraživanja provedena na Zapadu pokazala su da su majka i dojenče sinkronizirani tijekom noći, da otprilike u isto vrijeme ulaze u REM fazu i jednako tako završavaju cikluse sna te da je majka u svakom trenutku svjesna prisutnosti svog djeteta.
5. Odvajanje dojenčeta od roditelja uvećava djetetu stres, osobito ako ga ostavite da plače. U odrasloj se dobi ta trauma očituje strahom od odvajanja. Neki od vodećih britanskih znanstvenika tvrde kako je za dijete najbolje da spava s roditeljima do pete godine života. Oni tvrde kako spavanje s roditeljima potiče zdraviji san te da je upravo to ulog u normalan i zdrav život.

A to je samo dio priče... za one koji jako vole znanost :) Čak i da dojenje nije tako učestalo ili da kojim slučajem ne dojim, spavala bih s bebom jer je to tako ugodno i umirujuće... U početku malo stresno jer svako malo provjeravate diše li beba, ali kad jednom steknete povjerenje da je sve u redu, gledate ih jer su predivni, savršeni i jer ne možete zamisliti ništa ljepše od njih. Gledajući kako brzo odrastaju, ne želim propustiti ovaj period kad me stvarno trebaju i kad od moj blizine imaju najviše koristi. Ta je blizina potrebna i meni, ne činim to samo zbog djece. Ispunjava me posebnom toplinom i ljubavi. A gdje je tu partner? Partner je druga kategorija i to je besmisleno uspoređivati. Za njega će se uvijek naći vremena, ali on vas sigurno sad ne treba toliko koliko vas treba vaše "mladunčad". Dakle, osim što je zajedničko spavanje praktično, ono je ugodno. Bebice tako fino mirišu, griju vas, ne znoje se, hvataju svojim malim prstićima, a kad porastu, e tada postaje još zanimljivije. Pa kad se u krevet useli i sljedeće dijete, to su igre bez granica. Ponekad pomislite da imate nogu viška, katkad glavu viška, posvuda ih ima, kao male hobotnice su koje ne gledaju tko je gdje, nego samo da se uguraju što bliže, gotovo kao da ponovo žele ući u vaš trbuh. Ako imate sreće kao ja, vaša djeca neće hrkati, ponekad će možda cviljeti, pričati nešto u snu, naglo zaurlati, tražiti vode pet puta rijekom noći, pa da idu na wc, pa da ih pokrijete, pa da ih raskrijete... ali to nije tako baš svaku noć :)

Ako navečer uspijete ne zaspati nakon čitanja priča (također praktično jer znaju zaspati dok im čitate pa ih ne treba prenositi u krevet) i uspavljivanja, na povratku u krevet mučit ćete se naći mjesto gdje da se smjestite jer će zauzeti cijelu površinu kreveta, ma kako velika bila, nerijetko ćete i naći da jedno dijete spava na drugom, a ovo ni A ni Be... Jednom, kao što se meni dogodilo, nećete uopće vidjeti gdje je dijete na krevetu u mraku jer se zavuklo pod madrac većim dijelom tijela... ima baš svega i malokad je dosadno. A mojoj dragoj prijateljici se dogodilo da je dojku ponudila "pogrešnom" djetetu u snu, čudeći se kako je tako naglo porastao :)

I dalje nakon 2 godine kupljeni krevet za dijete pored našeg služi kao odlagalište za stvari i za igranje, a pokušaji da starija kći spava u njemu završavali bi njenim spontanim preseljenjem u krevet gdje sam ja s bebom i čemu se onda opirati? Neka spava gdje joj više odgovara i gdje se osjeća sigurnije. Nekada smo svi  spavali jedni pored drugih u pećinama, s nekim drugim razlozima. Ili možda ne tako drugačijima?

A zajednička buđenja još su slađa! Grljenje, ljubljenje, škakljanje, masiranje, igre jastucima, fijuuuu, odmah je dan veselo započeo. Gdje je dotle partner? Gdje god želi, ili s vama u povećem krevetu ili u krevetu u dnevnom, kako god se dogovorite. Samo neka taj dogovor bude na svačiju radost! Sretno!

Tekst: I. T.

Foto: Profimedia