Novinarka Iqra Sarfaraz odrasla je u Pakistanu, a onda je u studenom 2020. odlučila slijediti muža koji je zbog posla preselio u Sydney. Jedan spontani pobačaj i 2,5 godine kasnije, postala je mama sina koji sada ima četiri mjeseca. Kako je to živjeti u potpuno drugoj zemlji, miljama daleko od kuće i na drugom kraju zemaljske kugle opisala je u tekstu za portal Thenews.pk.Istaknula je da to nije bila jedina promjena koju je pokušavala prihvatiti, sve se još više promijenilo i za nju, ali i za njih kao par kada su postali roditelji.
„Mnogima od vas poznat je pojam kulturnog šoka: osjećaj zbunjenosti, tjeskobe ili neizvjesnosti koji se javlja kada je netko daleko od doma. U mom slučaju, već sam bila u kulturnom šoku, ali 'šok' se udvostručio kad sam postala mama. Vratimo se kulturnom šoku, on ima četiri različite faze. Prva je faza medenog mjeseca, kada osjećate svu ljubav prema novoj domovini. Zatim dolazi faza frustracije; prilagodba, kada ljudi konačno počnu osjećati da su se smjestili i prihvatiti svoj novi život. Majčinstvo prolazi kroz gotovo istu krivulju. Majka se uvijek s nostalgijom prisjeća susreta i prvih nekoliko sati povezivanja sa svojim novorođenčetom, prije nego što doživi one zloglasne 'besane noći', tjeskobu i u nekim slučajevima postporođajnu depresiju (PPD), koju i ja imam.
Druženje s drugim novim mamama sigurno bi pomoglo, ali ne znam ni jednu. U Australiji, čak i ako nađete nekoga s kim se možete povezati, počnu igrati beskrajnu igru usporedbi i to me jako odbija. Obično vam žene svoja iskustva trljaju u lice i očekuju da ih i vi prihvatite. Taj ženski mentalitet me najviše živcira i često pomislim da mi je u tom slučaju bolje bez ikoga.
Majčinstvo je usamljen proces... Pogotovo dok živite u inozemstvu i nemate nikoga tko bi vam pomogao, osim partnera. Imali smo sreće što je prije mog poroda vlada NSW-a (New South Wales), najavila produženje roditeljskog dopusta s 2 tjedna na 14 tjedana. Iako je moj suprug bio uz mene tijekom cijelog procesa poroda i postnatalne njege, svejedno sam se osjećala usamljeno bez ženske podrške. Malo pomoći novopečenoj mami činilo bi situaciju lakšom, ali u Australiji društvo zapravo otežava majkama situaciju. Žene zanemaruju činjenicu koliko je novopečena majka ranjiva i koliko to može biti bolno za nju. Iskusne mame, koje su davno prošle kroz istu fazu, nisu ljubazne prema novopečenim majkama. Ne razmišljaju prije nego što daju neželjeni savjet. I to postavljanje osobnih pitanja dodatno frustrira. Pitanja kao što su: dojiš li ili ne, dobiva li dijete dovoljno mlijeka ili ne, i popis ide dalje... Također će za PPD bez razmišljanja okriviti samu ženu.
Često je u njihovim kućanstvima mama ostavljena sama da uspostavi ravnotežu između roditeljstva i braka. Stvari bi bile lakše kada bi i suprug preuzeo odgovornost za to. Opušteni izlasci, zajedničko gledanje filmova i serija, razgovor i dijeljenje osjećaja potaknuli bi novu mamu da se osjeća bolje, posebno ako prolazi kroz PPD. Da sam u Pakistanu, stvari bi bile drugačije. Tamo su oba partnera odgovorna za održavanje ravnoteže između roditeljstva i njihovog odnosa, dok zajedno brinu i o ostalim odgovornostima. No kako moje dijete raste, sve se više navikavam na život koji sam odabrala kao iseljenik u Australiji. Nekad nema pomoći, uhvati te samoća i najčešće se osjećaš izgubljeno, ali ima dana kada pogledam sina i odmah se osjećam ispunjeno.
.png)
.png)
Chrissy Teigen kritiziraju jer joj kći drži noge na kuhinjskom pultu dok kuhaju
Kako darovita djeca zamišljaju bolji svijet? Birali bi učitelje, predmete, a tehnologija im je pomagač, ne gospodar
Maja Šuput pokazala novu Bloomovu frizuru: 'Baš si ga skratila, sad je pravi dečkić'
Dragi odrasli...: Pisma djece iz Hrvatske za bolji svijet, ovo su njihove poruke
Uranjeno božićno ukrašavanje usrećuje, znanstveno je dokazano