Život piše nevjerojatne priča, a jednu herojsku ispisao je Jusuf Mujić (67) iz Tuzle. Odlučni djed je prije sedam godina, nakon što su mu se sin i snaha razveli, pokrenuo postupak o skrbništvu nad trojicom unuka. Bitku je dobio, a danas je ponosan na uspjeh na svoje unuke-sinove, navodi Blic.
Naime, prije sedam godina Alena, Anesa i Amela napustila je majka. Otac tada nije imao uvjete za brigu o njima pa su zbog toga u jednom trenutku gotovo završila u domu za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Jusuf i njegova supruga tada su krenuli u borbu za dječake.
"To je jedan vrlo jak i težak udarac kad tako nešto čujete. Jedna naporna borba. Pola godine sam se borio da oni ostanu kod mene. Najmlađi je imao samo dvije godine i kako ih dati u dom pored živih djeda i bake. Ja sam ih uzeo u ruke i doveo svojoj kući", rekao je Jusuf Mujić.
Nakon uspješnog završenog programa o skrbništvu, Centar za socijalni rad brigu o djeci dodijelio je Jusufu i njegovoj supruzi.
Iako briga o djeci nije laka, Jusuf ističe da za njega briga nije teška te da bi sve opet ponovio.
"Želja svakog djeda jest da mu unuci budu uspješni. Tu borbu nisam ni osjetio jer kad nešto želiš i hoćeš, onda se to i svlada bez problema, ali bilo je i napornih trenutaka. Treba tri muškarca izgurati", dodao je Jusuf Mujić za RTVSLON.
Unuci imaju velike snove
Najmlađi unuk Amel imao je samo dvije godine kad su brigu o njemu preuzeli baka i djed, a sad je završio četvrti razred osnovne škole. Bavi se karateom i ima velike snove.
"Ja želim biti policajac kad narastem jer je to posao gdje se boriš protiv kriminalaca, a ja nisam kriminalac", rekao je Amel Mujić.
Karateom se također bavi i 13-godišnji Ares koji u budućnosti žele biti trener.
"Nikakav drugi posao ne želim imati. Želja mi je samo da budem trener", otkrio je dječak.
Rijetki kontakti s roditeljima
Roditelji dječaka službeno su se razveli prije 3 godine. Sud je skrbništvo dodijelio djedu, uz povremene posjete roditeljima. Anes koji je u dobi od 7 godina doživio tešku sudbinu, sad kad je odrastao shvaća što se zapravo dogodilo. Ipak, kontakt s roditeljima nije čest.
"Imam njihov broj, ponekad se dopisujem s ocem, nekad me i nazove pa pričamo. Imam i mamin broj, ali s njom se ne čujem, odgovorim samo kad mi pošalje poruku, a to je jako rijetko", rekao je Anes.
Ipak, kao najstariji, Alen je najuspješniji karatist među njima. Ima više od 44 medalje s raznih natjecanja. Prvu medalju osvojio je s 10 godina, a svaku je posvetio prvenstveno sebi.
"Cilj mi je biti najbolji. Da bih imao bolju sliku sebe i da me ljudi gledaju drugačije", rekao je Alen koji je od početka svjestan što su djed i baka učinili za njega i braću.
Najstariji unuk kaže da pomažem oko brige o mlađoj braći
Zbog njihove herojske pomoći njima, unuk kaže da nastoji da im nitko od njih trojice ne pravi probleme.
"Prvo da ih ne uznemiravamo, jer su stari, a pomažem im i oko brige o mlađoj braći jer netko mora", objasnio je Alen.
Za ponosnog djedu, svaka medalja, ali i dobra ocjena u školi, suze su radosnice za njega.
"Ja sam vrlo ponosan, malo je to teško i opisati. Imam 67 godina i nadam se da sam učio za njih koliko sam mogao", zaključio je Jusuf Mujić.
