MILANKA OPAČIĆ PROGOVORILA O POSVAJANJU KĆERI: 'Puno je tu administracije i prepreka, ali treba biti uporan'

Nakon 28 godina političke karijere, Milanka Opačić okrenula novu stranicu života, okrenula se novom biznisu i kćeri Lani koju je posvojila kada je imala dvije i pol godine.

Da nisam imala potporu roditelja, cijeli moj politički put i majčinstvo bili bi puno teži. Moja majka i otac bili su mi najveća potpora u odgoju i čuvanju Lane. Teško je biti samohrani roditelj, posebno uz moj tadašnji posao, ali naša obitelj nismo bile samo nas dvije, nego nas četvero. Lana, mama, tata i ja.

Kako gledate na današnju situaciju kada je o posvojenju riječ? Vidite li napredak u procesima koji traju cijelu vječnost?

Uvijek je teško, koliko god se mijenjali zakoni jer sve ovisi o ljudskom faktoru. Među ostalim, i ja sam promijenila mnoge odredbe kad sam bila ministrica i nastojala sam ubrzati postupak posvojenja, ali koliko vidim, i danas, nažalost, zapinje po tom pitanju. Punih 28 godina, koliko sam bila u politici, borila sam se za prava djeteta, a ne za prava roditelja. I danas se jako teško poseže za odlukom o oduzimanju roditeljske skrbi, a zakon je vrlo jasan i nalaže u tim slučajevima puno brže postupanje.

Ako se roditelj u godinu dana ne promijeni i ne pokaže da je spreman brinuti se za svoje dijete, treba pokrenuti postupak oduzimanja roditeljske skrbi. Previše je djece u domovima i udomiteljskim obiteljima, ostaju predugo u instituciji, a kad prođu godine, onda više nema zainteresiranih posvojitelja. I Centri za socijalnu skrb i pravosuđe trebaju biti puno brži jer djeca jako brzo odrastu, a kad se zagube u administraciji, izgube pravo na život, što je neoprostivo.

Kakav je bio vaš slučaj posvojenja Lane?

Kako sam se bavila humanitarnim radom, postala sam volonter u dječjem domu. Lanu sam izvodila van sve dok mi u jednom trenutku teta nije došla i rekla: 'Oprostite, mislite li vi što s njom? Njoj je sve teže vraćati se ovamo.' U tom razdoblju mog volontiranja mi smo se povezale i njoj je bilo teško kad sam je vraćala u dom.

Tek tada sam počela razmišljati o posvojenju. Pokrenula sam cijelu proceduru, koja je bila vrlo osjetljiva i zbog posla kojima sam se bavila. Puno je tu administracije i prepreka, ali svima koji su tražili moj savjet rekla sam da treba biti uporan. Donijeti odluku o posvojenju nije jednostavno, ali svi koji žele dijete, a ne mogu ga dobiti neka krenu tim putem, jer imati dijete je nešto najljepše na svijetu.

Što vam je bilo najgore u razdoblju posvojenja?

Bilo mi je teško kada sam posvojila Lanu. Mislila sam da je dijete već dovoljno propatilo i da je ne trebam izlagati medijima. To, nažalost, nije moglo proći bez medijske buke. Zaštitila sam je koliko sam mogla, kao što je fotografiranje s leđa i slično. No to je sve bilo dosta mučno i njoj i meni. Sav taj šušur nije nam trebao, a njoj su u tom trenutku trebali mir i stabilnost. Doživjela je veliku promjenu i nismo imale mira, ali iz svega smo isplivale i Lana danas fotografije iz tog razdoblja gleda nekim drugim očima, kao uspomenu na važno razdoblje u svom životu.

Jeste li stroga mama?

To nju trebate pitati, ja teško mogu suditi o sebi. Odgoj je nešto najteže u životu i nikada ne znate jeste li postupili dobro ili loše. Ne postoji knjiga ili udžbenik iz kojih nešto možete naučiti.

Povjerava li vam se Lana?

Od početka smo izgradile odnos da mi može apsolutno sve reći i povjeriti se. Puno sam joj puta rekla da što god napravila u životu, o kakvoj se god gluposti ili problemu radilo, mene prvu treba nazvati. U bilo kojem trenutku ja sam njezina najveća zaštita. Lana je sad već djevojka koja, kad joj se nešto loše dogodi, neće odmah reći. Vidim na njoj kad nešto nije u redu, ali znam da će doći vrijeme kada ćemo porazgovarati. Zato je više ne pritišćem da odmah otvori dušu jer znate kakve su majke - uvijek se brinu i sve žele znati istog trena.

Ostatak intervjua možete pročitati na Story.hr ili u novome broju magazina Story koji je na svim kioscima od srijede 29. lipnja.