AKO MOŽE U VRTIĆU, MOŽE I DOMA: Montessori odgojitelji znaju kako djecu motivirati na pospremanje nakon igre

Montessori pedagogija zalaže se za njegovanje dječje osobnosti, neizravno poticanje zanimanja za različita područja koja potpiruju dječju radoznalost te za poticanje samostalnosti. Montessori odgojitelji otkrivaju šest savjeta kako motivirati dijete da samostalno pospremi nered nakon igranja.

Djeca imaju izražen osjećaj za red i vole da svaka igračka bude na određenom mjestu. Vraćanje igračaka na njihovo mjesto, nakon igre, daje im osjećaj zadovoljstva i veće su šanse da će ih samostalno posložiti jer znaju gdje svaka od njih treba biti.

Da biste našli mjesto za svaku igraču, prvo ćete trebati odrediti s kojim se igračkama dijete zaista igra, a koje mu više nisu zanimljive. Odvojite one s kojima se ne igra i zajedno posložite igračke koje koristi u djetetovom kutku za igranje. Kutak ne bi trebao biti natrpan.

Učenje od najranije dobi

Najbolji način da djeca usvoje naviku pospremanja je da su odmalena izložena toj radnji. Ne ostavljajte pospremanje igračaka s kojima se vaša beba igrala, za vrijeme kad beba spava već pretvorite taj proces u zajedničku aktivnost.

Beba će vas promatrati i sigurno će poželjeti sudjelovati u nekom trenutku, kako bude rasla. Veće su šanse da će dijete sudjelovati u pospremanju ako to prikažete kao zajedničku radnju nego ako dobiju naredbu.

Jasna očekivanja od djeteta

Jasno djetetu objasnite očekivanja koja imate u vezi igre i pospremanja. Želite li da se igra samo jednom igračkom koju, prije uzimanja druge, treba pospremiti ili vam je u redu da se igra sa svim igračkama istovremeno?

Je li vam u redu da nedovršene slagalice ili nedovršenu građevinu od kockica ostavi preko noći kako bi se slaganje sutra nastavilo ili sve igračke na kraju dana trebaju biti na svom mjestu? Pravila koja odaberete nisu toliko važna koliko je važna dosljednost u provođenju vašeg zajedničkog dogovora. Dogovorite s djecom pravila, ako treba negdje ih vizualno zabilježite i podsjećajte ih na dogovoreno, svaki put kad se pojavi otpor.

Pospremanje je igra

Ovo će pravilo lakše zaživjeti s mlađom djecom, ali se lako može prilagoditi i za starije. Pretvorite pospremanje igračaka u igru. Djeci zadajte zanimljive zadatke koji će ih motivirati.

Koliko će loptica izbrojiti dok posprema? Hoće li mu sve kocke stati jedna pored druge ili će morati slagati jednu na drugu? Koliko mu minuta treba da složi sve na svoje mjesto i sl.

Ponekad takve igre znaju potrajati i odužiti vrijeme slaganja, ali vrijedit će.

Pospremanje je pozitivno, a ne negativno i naporno iskustvo

Pospremanje uglavnom sa sobom vuče negativne emocije jer se djeci ne da, a roditelji su frustrirani neredom. Prikažite pospremanje kao nešto pozitivno, tako što djeci nećete uvjetovati druge aktivnosti s ovom.

Nemojte prijetiti kako dijete neće dobiti ručak ili neće izaći dok ne pospremi sobu. Radije recite kako ga, nakon pospremanja, čeka ručak koji jako voli ili odlazak u park s prijateljima. To će biti znatno veća motivacija od uvjetovanja.

Čekanje na pauzu od igre

Djeca ne vole da ih se prekida u igri, kao što ni odrasli ne vole da ih se prekida dok rade nešto važno. Pokušajte dijete ne zaustavljati usred igre kako bi pospremilo igračke već pričekajte trenutak kad će samo uzeti pauzu i maknuti se od igračaka. Ako ipak morate prekinuti igru jer negdje trebate stići, napravite to, ali onda se ponudite djetetu za pomoć oko slaganja igračaka.

I kad se čini kao nemoguća misija, iskusni odgojitelji slažu se da za stjecanje ove navike treba vremena i stalnih pokušaja, a ono što najviše pomaže je dosljednost roditelja i jasno rečena pravila kojih su djeca u svakom trenutku svjesna.