Način na koji bebe i mala djeca spavaju intrigira većinu roditelja. Pitamo se kada će beba prespavati cijelu noć i moramo li djecu učiti da samostalno spavaju. Brinemo se hoćemo li razmaziti dijete ako ga dojimo prije spavanja ili ga ljuljuškamo dok ne zaspe. Pitamo se 'Je li sigurno s bebom dijeliti krevet?' ili 'Je li u redu pustiti je da plače?'

Maria Montessori je smatrala da roditelji tjeraju djecu spavati duže nego što im je potrebno. Ako im ponudimo izbor, djeca će se samoregulirati i spavati koliko im treba.

Kada je riječ o Montessori pristupu spavanju, roditelji često podrazumijevaju da se pojam odnosi na slobodno određivanje količine i vremena za spavanje. Važno je napomenuti da dr. Montessori nikada nije pisala o spavanju i da ne postoji jedinstven pristup s kojim se svi roditelji ili učitelji u Montessori stilu slažu.

Glavni je koncept da djeci treba dopustiti samoregulaciju, odnosno da sami izaberu svoj ritam spavanja, a ne onaj koji odgovara roditeljima. Montessori metode spavanja mogu biti uspješne kod problematičnih i lakih spavača, važno je da metoda odgovara osobnosti vašeg djeteta.

profimedia-0487839322.jpg
- / Stock Budget / Profimedia 

Najbolja tri savjeta pri implementaciji bilo koje od metoda spavanja su:

1. Držite se metode barem tjedan dana. Ne očekujte da će nešto uspjeti za tri dana ili manje, djeci treba barem nekoliko tjedana da se prilagode.
2. Ne činite san posljedicom ili kaznom. Pristup mora biti pozitivan. Puno ljubavi i maženja pomoći će djeci i roditeljima olakšati odlazak na spavanje.
3. Kao i u svim Montessori pristupima, slijedite djetetov ritam.

Podni krevet

Montessori raspored spavanja o kojem se najčešće raspravlja je podni krevet, madrac veličine dječjeg krevetića ili madrac postavljen izravno na tlo ili na niski okvir kreveta. Ideja je da djeca mogu samostalno pristupiti ili izaći iz kreveta u bilo koje vrijeme, zbog čega je potrebno da spavaća soba bude potpuno sigurna za djecu. Ništa vas ne spriječava da i vi spavate na tom krevetu, zajedno s djetetom.

Kroz igru do spavanja

Drugi je koncept 'preko igre do spavanja', koji djeci omogućuje pristup knjigama i igračkama prije spavanja i daje im slobodu da odrede kada su spremna zaspati.

djeca idu na spavanje
Trevor Adeline / Caia Image / Profimedia 

Ipak postoje neka pravila i kod svake obitelji su drukčija. Na primjer, možete djetetu dopustiti da odabere knjige i igračke prije odlaska u krevet, ali da ne može sići s kreveta nakon što se ugase svjetla. Možete se s njim dogovoriti da uzme samo 'tihe' igračke, one bez glazbe i raznih zvukova.  

Noćna glazba

Noćna glazba ne ulazi pod Montessori pristup, ali nema ništa loše u tome da je uvedete. Dijete se može usredotočiti na glazbu, koja je ujedno i umiruje i opušta. No preporučuje se da glazba prije spavanja bude samo instrumentalna i melodična.

Koža na kožu i eterična ulja

Postoji nevjerojatan dokaz da je kontakt koža na kožu s voljenim osobama važan za djecu u emocionalnoj regulaciji i nevjerojatno ih smiruje prije spavanja.

Neki su roditelji zagovornici eteričnih ulja i ovo je pravo vrijeme da ih integrirate u ritual prije spavanja.

Koje mogućnosti izbora možete ponuditi?

Montessori vrijeme za spavanje uključuje izbor između roditeljskog i dječjeg kreveta. Trenutačno je moderan zapadnjački koncept da roditelji i dijete imaju odvojene krevete. Bez obzira na to gdje vaše dijete spava, soba i namještaj moraju biti sigurni.

Djetetu možete dopustiti izbor u odabiru priča, pidžame i slično. Imajte na umu da, ako djecu uspjete odvesti na u krevet vrijeme, uspjet ćete odraditi rutinu, a dijete će ljepše i mirnije spavati.  

Ne previše stimulacije prije spavanja

Naglasak na uređenje spavaćih soba u Montessori stilu jest da one nisu pretjerano stimulirajuće. Sobe trebaju omogućiti mir i opuštanje. Iznad svega, Montessori poštuje i prati dijete. Kada pokažu da su spremna, osnažujemo i učimo djecu konceptima i odgovornostima. Neka djeca trebaju više pomoći od druge, no koliko će pomagati individualna je odluka svakog roditelja. Montessori način uzima u obzir potrebe i sklonosti djeteta; djeca nisu prisiljena pridržavati se rasporeda spavanja ili očekivanja koja će ih učiniti nesigurnima ili uznemirenima.

Naravno, to ne znači da dijete ima pravo glasa o tome hoće li ići na spavanje ili ne, već da ćemo mu prilagoditi uvjete kako bi se osjećalo sigurnim. Prisiljavanje djeteta da se pridržava zadanog vremena za spavanje može biti kontraproduktivno i ne ide u prilog osnaživanju djeteta.

Razmišljajte o tome kao o jelu: ne dopuštamo djeci da biraju hoće li jesti ili ne, ali ne tjeramo dijete da koristi žlicu, ako za nju nije spremno. Možemo ponuditi žlicu kao izbor i pokazati im kako se koristi, ali nećemo sjediti i gledati kako dijete ne jede jer nije spremno koristiti žlicu.

Nepridržavanje obrazaca spavanja naše djece ne znači da ne možemo poticati zdravu rutinu spavanja. No inzistirati u pogledu određenog vremena za spavanje ili količine sati sna je nerealno i nije u skladu s prirodnim potrebama vašeg djeteta.