PRIPREMITI DIJETE ZA ŽIVOT znači naučiti ga vještinama suočavanja

Jedna od najvažnijih lekcija koje možete naučiti svoju djecu jest kako se nositi s osjećajima i kritičnim situacijama u životu. Zdrave navike koje smo im usadili rano, mogu pružiti čvrst temelj na kojem će dijete dobro funkcionirati u odrasloj dobi. Uostalom, kušnje i nevolje s vremenom postaju sve složenije.

Neka djeca mogu razviti anksioznost ili strah do te mjere da se isključe ili potpuno otuđe. Druga pak svoje osjećaje mogu imati razne tjelesne simptome.

Budite svome djetetu sigurno utočište
Pustite dijete da plače ili pokaže osjećaje bez straha od osude. Neka će djeca možda htjeti crtati ili razgovarati o tome što se dogodilo kako bi se izvukla iz emotivno kritične siuacije. Drugima će možda trebati dodatna utjeha, kao što je upaljeno noćno svjetlo ili privremeno spavanje u roditeljskoj sobi.

Dajte mogućnost izbora
Djeca školske dobi mogu dobro reagirati na izbor, poput odabira svoje odjeće ili hrane u vrijeme obroka. Davanje izbora pomaže im da osjete da imaju osjećaj kontrole ako im ga je možda oduzeo traumatični događaj.

Dajte osjećaju ime
Djeci će možda trebati pomoć u prepoznavanju emocija. Dopustite im da pokažu osjećaje, umjesto da ih pokušate ublažiti (na primjer: 'To je bilo grozno, ali nam se ništa nije dogodilo...').
Potaknite korištenje riječi za izražavanje osjećaja. To može biti kroz razgovor ili čak zapisivanje njihovih misli. Korištenje riječi može im pomoći da bolje razumiju ono što se dogodilo i kako se osjećaju. Riječi mogu omogućiti djeci da organiziraju svoje razmišljanje i obrade događaje i svoje emocije.

Rutina je ključna
Budite dosljedni kod rutina: buđenja, poslijepodnevnog odmora i vremena spavanja. Isto vrijedi i za obroke i obiteljske rituale, poput zajedničkog ručka ili igranja. Vašem djetetu može trebati vremena da se normalno uključi u dnevne aktivnosti, stoga se svakako obratite liječniku ako primjetite da se muči s praćenjem rutine ili pokazuje nedostatak interesa za omiljene aktivnosti mjesec ili više dana nakon traumatičnog događaja.

Vještine suočavanja s anksioznošću

Većina odraslih može točno odrediti trenutak ili situaciju u kojoj su se osjećali tjeskobno ili nelagodno. Djeci, to može ići teže.

Anksioznost kod djece može se pojaviti kao tjelesni simptom, poput bolova u trbuhu ili problema sa spavanjem. Za druge bi to mogle biti samoumirujuće navike, poput griženja noktiju ili sisanja palca. Dijete može biti zabrinuto zbog školskih obaveza, prijateljstava, obiteljske dinamike ili čak društvenih medija.
U svakom slučaju, anksioznost je, čak i za djecu, normalan dio života. Ali to ne znači da ne trebaju vašu pomoć.

Problemu se suprostavite kao obitelj
Možda će biti od pomoći razviti obiteljski plan suočavanja sa stresom. Na primjer, cijela bi obitelj mogla zajedno prošetati ili se smiriti uz tihu glazbu i prigušena svjetla prije spavanja.
Isprobajte tehnike smirivanja poput dubokog disanja. Samosmirujuća radnja dubokog disanja može pomoći djeci da usredotoče svoje misli i odvrate ih od onoga što uzrokuje tjeskobu.

Umirujuće aktivnosti
Ako primijetite da se vaš predškolac opušta kada se igra kockicama, potaknite ga da to čini kada je pod stresom. Kako dijete raste, počet će prepoznavati aktivnosti koje mu pomažu da se smiri ili na neki drugi način nosi sa svojim emocijama.

Sastavite popis
Tinejdžeri možda već imaju neke navike koje im pomažu da se smire, možda će im samo trebati pomoć da shvate da im te navike mogu pomoći kada su tjeskobni. Na primjer, neki bi mogli imati koristi od redovite tjelesne aktivnosti, poput trčanja ili igranja košarke s prijateljem. Drugima bi vođenje dnevnika ili crtanje moglo pružiti olakšanje. Pokušajte sa svojim tinejdžerom smisliti popis umirujućih aktivnosti kako bi ih se mogao prisjetiti kad je pod stresom.

Vještine suočavanja s depresijom

Stopa depresije kod djece ima tendenciju porasta otkad smo 'zaglavili' u pandemiji.
Vještine suočavanja veoma su važne, ali isto tako je važna i rana dijagnoza kako bi im se pružila pomoć i liječenje. Samoubojstvo je jedan od vodećih uzroka smrti djece u dobi od 10 do 24 godine.

Prepoznajte znakove
Mala djeca mogu pokazivati depresiju s fizičkim manifestacijama, kao što su bolovi u trbuhu, promjene apetita, promjene spavanja i tjeskoba zbog odvajanja od roditelja. Tinejdžeri mogu izražavati depresiju ekstremnim promjenama raspoloženja, nedostatkom interesa ili apatije, problemima u školi i niskim samopouzdanjem, konzumiranjem opijata ili samopovređivanjem. Budući da je stopa depresije najveća među tinejdžerima, važno je upoznati se sa znakovima, kako biste mogli rano primijetiti depresiju, puno prije nego što ona napreduje.

Slušajte
Bez obzira na djetetovu dob, potaknite ga da s vama razgovara o svojim osjećajima ili možda s nekom drugom odraslom osobom od povjerenja. Pozorno slušajte i dajte težinu njihovim problemima. Drugim riječima, nemojte banalizirati što osjećaju, koliko god vam se to činilo glupim.

Model zdravog načina života
Potaknite zdrave rutine poput zdrave prehrane, redovitog vježbanja i dovoljno sna. Za tinejdžere 'dovoljno' znači 9 do 9 1/2 sati sna svake noći. Mlađa djeca mogu imati koristi od vođenja zdravog načina života. Starijoj djeci će možda trebati stalni podsjetnici da se brinu o sebi, ali imajte na umu da su tjelesno i mentalno zdravlje usko povezani.

Potražite liječničku pomoć
Dijagnoza i liječenje terapijom razgovora i/ili lijekovima važni su jer kada se depresija ne liječi, u budućnosti se mogu pojaviti intenzivnije epizode. Neliječena depresija također povećava rizik od samoubojstva i za djecu i za tinejdžere.

Vještine suočavanja s ljutnjom

Svi se s vremena na vrijeme naljute. Ono što je važno razumjeti jest da ljutnja možda prikriva drugu emociju. Djeca mogu biti iritirana ili ljuta ako su depresivna ili tjeskobna, ili trpe neku drugu nelagodu.
Model dobrog ponašanja i komunikacije
Mlađa djeca modeliraju svoje ponašanje i vještine suočavanja prema po uzoru na svoje roditelje. Također im je potrebna dodatna pomoć da imenuju snažne osjećaje koje proživljavaju. Pokušajte ostati mirni, spustite se na njihovu razinu i recite 'Vidim da si jako ljuti! Možeš li mi, molim te, reći što nije u redu, ali bez vikanja?'

Promjena pristupa
Djeca školske dobi mogu napraviti promjene nakon što ih nešto naljuti. Na primjer, ako je dijete ljuto zato što njegova mlađa sestra stalno ruši Lego kreacije, mogli biste mu pomoći savjetom da te predmete skloni s dohvata.

Naučite tinejdžere da se usredotoče na ono što mogu kontrolirati
Tinejdžeri se suočavaju s mnogim situacijama koje mogu izazvati ljutnju kao sekundarnu emociju. Stres zbog školskih zadataka ili odnosa s vršnjacima može uzrokovati razdražljivost. Neki tinejdžeri od sebe imaju nerealna očekivanja. Potaknite dijete da vam kaže što se događa u njegovu životu i objasnite da vam se, bez straha, može povjeriti. Vještine suočavanja mogu uključivati stvari poput rada na samoprihvaćanju i pronalaženja zdravih aktivnosti koje oslobađaju osjećaj bijesa, poput progresivnog opuštanja mišića ili joge.

Vještine suočavanja s razočaranjem

Razlozi razočaranja mijenjaju se s godinama, ali osjećaji su slični bez obzira na dob. Za malu djecu može biti vrlo razočaravajuće otkazan odlazak u kino. Kad budu nešto stariji, veliko razočaranje može prouzrokovati izgubljena utakmica ili loša ocjena.

Stariji tinejdžeri mogu se nositi s ogromnim razočaranjem ako ne upišu fakultet po svom izboru ili možda nisu bili pozvani na tulum.

Budite empatični prema djeci svih dobnih skupina
Stvar je u tome što u životu postoji mnogo razloga za razočaranje, ali ignoriranje emocija neće djeci pomoći nositi se s brojnim razočaranjima koja su pred njima.

Pomozite da prepoznaju vlastite osjećaje
Razočaranje može uzrokovati i ispade. Djeca mogu postati tužna ili povučena. Dijete možda ne razumije zašto se loše osjeća pa je vaš posao pomoći usmjeriti njegovo razumijevanje. Mogli biste reći nešto poput: 'Vidim da si uzrujan, to je razumljivo. Znam da si bio uzbuđen zbog (što god to bilo). Želiš li razgovarati o tome?'

Učite ih strpljenju
Svijet je utrka od jedne stvari do druge. Djeca ne vole puno stajanja i nemaju strpljenja kada stvari ne idu glatko. Ako radite s mlađom djecom na rutini i postavljanju ciljeva, možete im pomoći da nauče da je za dobre stvari potrebno vrijeme, a zastoji su ponekad dio učenja novih stvari.

Oduprite se porivu da postanete 'popravljač' za probleme svoga djeteta
Ovo se odnosi na sve dobne skupine. Više će pomoći ako naučite dijete ili tinejdžera nekim strategijama koje mu mogu pomoći u budućim razočaranjima. Porazgovarajte s djetetom o mogućnostima različitih scenarija. Razmislite o potencijalnim razočaranjima i mogućim rješenjima. Također, možete razgovarati o pretvaranju razočaranja u prilike.

Koje su zdrave strategije suočavanja?

Zašto su vještine suočavanja tako važne? Pa, vještine suočavanja su alati koje ljudi koriste kako bi prošli kroz teške situacije. Neke vještine suočavanja mogu pomoći ljudima da u potpunosti izbjegnu krizne situacije. Druge ublažavaju bol ili teške emocije.

Vještine suočavanja usmjerene na emocije su aktivnosti koje ljudi poduzimaju kako bi regulirali negativne emocije, ovisno o različitim stresorima (vođenje dnevnika, meditacija, pozitivno razmišljanje, preoblikovanje situacija, razgovor i terapija). Ova je vrsta suočavanja obično najbolji izbor kada se ništa ne može učiniti po pitanju kontroliranja situacije.

Vještine suočavanja usmjerene na problem su aktivnosti koje ljudi čine kako bi se suočili sa stresorom (razmišljanje o rješenjima uobičajenih problema (kao što je više učenja za test) ili obraćanje/suočavanje s ljudima ili situacijama koje stvaraju stres izravno (poput prekida kontakta s nasilnikom)). Ova je vrsta suočavanja obično najbolji izbor kada je situacija pod kontrolom osobe.
Studije su pokazale da su mala djeca, polaznici vrtića, koja su imala razvijene socijalno-emocionalne vještine, prenijela te vještine u odraslu dob. Istraživači su zaključili da razvoj zdravog suočavanja ima 'utjecaj na više područja i stoga ima potencijal značajno utjecati na pojedince, kao i na javno zdravlje zajednice'.

Koje su nezdrave strategije suočavanja?

Suočavanje izbjegavanjem primjer je nezdrave vještine suočavanja. Izbjegavanjem ljudi odlučuju ignorirati ili na neki drugi način ne rješavati situaciju. Umjesto toga, svoju pažnju usmjeravaju negdje drugdje, ponekad korištenjem alkohola ili droga, izolacijom ili potiskivanjem emocija.

Izbjegavanje može biti nezdravo ako rezultira nezdravim navikama, a može prouzrokovati i dugotrajnu psihičku štetu. Kada kod djeteta primijetite učestalost loših navika kao što su provođenje puno vremena pred ekranom, prejedanje ili drugi oblici bijega, vrijeme je za razgovor. Važno je da ste svjesni kako dijete to ne čini namjerno, već se trudi, najbolje što može, nositi sa svojim osjećajima.

Na kraju, način na koji dijete uči nositi se sa životom, počinje s vama. To vam se može činiti kao velika odgovornost, ali to tako i jest. Možda će vam biti od pomoći ispitati vlastite načine nošenja sa životnim situacijama, vidjeti kako si možete pomoći i, prema tome, pomoći svom djetetu da razvije zdrave cjeloživotne navike.

Ponekad vaše vještine rješavanja djetetovih problema neće biti dovoljne pa se ne ustručavajte konzultirati s dječjim psihologom, pogotovo ako ste zabrinuti da postoji opasnost od samoozljeđivanja.
Nemojte se brinuti hoćete li pogriješiti ili povremeno pogriješiti. Recite djetetu da vam je stalo, dajte mu do znanja da ste uvijek tu i nastavite zajedno ići naprijed.