Kad se bebe rode prije 37. tjedna trudnoće, često ih se odmah odvodi na odjel intenzivne njege radi praćenja, medicinske podrške i testiranja. Takva nedonoščad mora proći niz stresnih medicinskih postupaka, u rasponu od krvnih pretraga do sondi za hranjenje i intubacije. I dok istraživači znaju da ovo razdvajanje može imati dubok utjecaj na dijete, ono također može biti teško roditeljima koji ne mogu uživati ​​u tom dragocjenome vremenu povezivanja sa svojom bebom odmah nakon rođenja.

No mamine umirujuće riječi dok se dijete oporavlja od nekog medicinskog zahvata može pomoći i mami i bebi da se osjećaju povezanije - i može ublažiti djetetovu bol.

Razgovor i pjevanje 

Autori studije pogledali su profile boli i razinu oksitocina u 20 nedonoščadi i procijenili kako su se ti metrički pokazatelji promijenili tijekom rutinskih dnevnih procedura uboda pete za prikupljanje krvi. Zatim su analizirali tri inačice intervencije: prvi put izvođenje postupka bez prisutnosti majke, drugi put s majkom u razgovoru s bebom i treći put s majkom koja pjeva djetetu. Majka je zamoljena da počne govoriti ili pjevati 5 minuta prije uboda u petu, tijekom postupka i nakon što je zahvat završen.

‘Usredotočili smo ovo istraživanje na majčin glas jer je u prvim danima života očevi uglavnom rade, a majke sun a porodiljnom i u mogućnosti biti blizu djeteta’, kaže dr. Manuela Filippa, prva autorica studija, za ScienceDaily. Međutim, drugi su istraživači ispitali učinke očeva glasa na bebe, otkrivši da i njihov glas ima smirujući učinak.

Razina boli kod dojenčadi smanjila se nakon što su čuli glas svoje majke koja im se obraća - čak i više nego kad su im majke pjevale. Znanstvenici su koristili kodirajuću rešetku poznatu pod imenom Preterm Infant Pain Profile (PIPP) za ocjenu izraza lica dojenčadi i biološke metrike boli, poput otkucaja srca i razine kisika, od 0 do 21.

Kad je majka bila odsutna, rezultati PIPP-a bili su 4,5. Kad je majka pjevala svojoj bebi, rezultati su bili 3,8. No kad je majka razgovarala sa svojim djetetom, rezultat je pao na 3.

‘Ova razlika s izgovorenim glasom može se objasniti činjenicom da mama manje prilagođava svoje glasovne intonacije onome što opaža kod svoje bebe dok pjeva jer je na neki način ograničena melodijskom strukturom, što nije slučaj kada govori’, kaže Didier Grandjean, redovni profesor na Odsjeku za psihologiju Fakulteta psihologije i odgojnih znanosti u Švicarskom centru za učinkovite znanosti Sveučilišta u Ženevi.

Istraživači su također primijetili da se razina oksitocina, uzeta iz uzoraka sline beba, povećala kada su im se majke obraćale. Oksitocin, koji se često naziva i hormon maženja, može se osloboditi tijekom dodira kože s kožom ili dojenja, ali i vokalizacijom.

Oksitocin je povezan s pozitivnim učincima na društveno ponašanje, bol, stres zbog razdvajanja i anksioznost, napominju autori studije. Čak i ako se tradicionalno povezivanje ne može dogoditi nakon rođenja, ta se emocionalna vezanost ipak može formirati kroz prisutnost roditelja u odjelu intenzivne njege.

Prisutnost roditelja u odjeljenju za intenzivnu njegu dobra je i za bebe i za roditelje

Važno je samo biti prisutan. ‘Ovdje pokazujemo važnost zbližavanja roditelja i djeteta, posebno u osjetljivom kontekstu intenzivne njege’, kaže dr. Filippa. Ni jedan roditelj ne želi bespomoćno gledati kako se njihova beba grči od boli tijekom medicinskog zahvata, no ovi rezultati istraživanja ne pokazuju samo pozitivan utjecaj majčina glasa, već majkama i očevima daju svrhovitu ulogu u pomaganju svom djetetu da se osjeća sigurno, umireno i zaštićeno.

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Shutterstock