Severina proživljava najsretnije dane: 'Vratilo se dite doma!'

Na koncertu u Crnoj Gori Severina se svojim obožavateljima u publici pohvalila novom, sretnom viješću, koju su mnogi njezini fanovi te bliski prijatelji i članovi obitelji posljednjih 20 mjeseci stalno iščekivali. Naime, nakon što je najavila da će pjesmu 'Rođeno moje' koju je posvetila svim majkama pa tako i onima koje se bore za skrbništvo nad svojom djecom, ovaj put otpjevati veselo, obratila se publici.

'Ne mogu vam reći o čemu se radi, ali vratilo se dite doma! Vi prvi znate, nije još ni objavljeno. Hvala na podršci svima. S veseljem pjevamo', rekla je Severina, što se čuje i na snimci koja je postala viralna na društvenim mrežama.

Podsjetimo, Severina već godinama vodi mučnu bitku za skrbništvo nad djetetom s ocem svog devetogodišnjeg sina Aleksandra, Milanom Popovićem. U studenome 2019. odlukom Općinskog suda u Zagrebu, dječak je dodijeljen ocu, a ona tu odluku pokušava osporiti posljednjih 20 mjeseci koliko su odvojeni. Svo to vrijeme ukazivala je i na to da svog sina ima priliku viđati tek 88 sati mjesečno, što je itekako premalo vremena da ga kvalitetno provedu zajedno. Svo to vrijeme na društvenim mrežama trebala je skrivati lice svoga sina te ga je, rijetko, obavljivala s leđa ili s maskom na licu, a nedavno je napisala i što misli o tome.

'Dvadeset mjeseci je prošlo od kada je moj sin iseljen iz svoga doma, u kojem je mirno živio 7 i po' godina... Bez pitanja, grubo, isti dan... I izbjeglice iseljavaju s njihovim majkama... U ovih 30 godina koliko pjevam, više su me objavljivali ljudi sa svojom djecom, nego što sam ja objavila fotografija sa svojim djetetom. Ne kao Severina, nego kao ponosna mama. To mi je zabranjeno pa vam poklanjam pjesmu sa Zagrepčankama i dečkima... Hvala svima na podršci!' Tada je objavila i verziju pjesme 'Rođeno moje' koju su djeca iz tog dječjeg zbora otpjevala s njom.

'Ništa ne boli više od patnje za djetetom. Tako je priroda htjela. I dala nam je snagu. Da se borimo, izdržimo. I borit ću se. U toj agoniji ono što najžešće peče kao neprekidna žeravica u stomaku je nepravda, jer kao da ju nitko ne čuje i ne vidi. Vjerujte, ponekad i najjače srce teško izdrži nastaviti kucati. I svaki otkucaj ostavlja jedan ožiljak. I tako 10 mjeseci. Danas je dan kad srce zastaje. Punih je 10 mjeseci od 'privremene mjere' kojom mi je oduzeto dijete. Ta 'privremena mjera' je odredila da dijete kod mene prespava dva puta mjesečno. Da ga vidim 10 sati pod radnim tjednom i svaki drugi vikend koji počinje subotom u 10h. I tako 10 mjeseci. 'Privremeno'. Osjećaj kao kad vaš najglasniji vrisak kao da nitko ne čuje. Ili ne želi čuti. Ali sutra je novi dan…', napisala je prošle godine, a onda deset mjeseci osvano baš taj, dugoočekivani novi dan, dan kada je njezina borba dobila smisao, dan nakon kojega svoje dijete može zagrliti kad god poželi, dan nakon kojega su mama i sin ponovno zajedno, kao nekada...

Tekst: Dunja Ladić

Foto: Sonja Dvornik