Sat pokazuje 7:36. Dolazim sa sinom pred školu, dogovor s učiteljicom je "nalazimo se na školskom igralištu, pored prvog gola". "Bok, Kim!", oduševljeno viče moj klinac, spazivši prijateljicu iz razreda koja je stigla prije nas. Veselo se pozdravljaju, nisu se vidjeli dugo, predugo. "Zar samo dvoje?!", prolazi mi glavom dok pogledom pokušavam prepoznati još neko poznato lice, roditelja ili učenika. U razredu ih je inače dvadeset i dvoje, valjda će se još netko pojaviti...

Ubrzo dolazi još dvoje učenika iz Rokovog razreda, pa još jedna djevojčica, pa još jedna... Odahnuo sam. Na dogovoreno mjesto stiže i učiteljica - i njoj su klinci nedostajali. U dogovoreno vrijeme, u 7:45, na igralištu je, pored "našeg" gola, ukupno 13 klinaca i još toliko roditelja. Na djeci se vidi da bi najradije poletjeli jedni drugima u zagrljaj, ali bacaju pogled na roditelje i ipak drže, koliko-toliko, dogovorenu distancu.

Učiteljica ih poreda u vrstu (s razmakom!) i kreću u školu: na ulazu slijedi dezinfekcija obuće, a onda nam nestaju iz vidika...

Tako je manje-više bilo u svih 700 škola diljem Hrvatske u koje se, prema prvim podacima, danas vratilo oko 125 tisuća učenika nižih razreda osnovne škole - što znači da je samo otprilike 20 posto njihovih vršnjaka ostalo kod kuće. Najviše se učenika vratilo u školske klupe u Varaždinskoj i Brodsko-posavskoj županiji, njih čak 94 posto, dok ih se najmanje vratilo u Zagrebu, oko 61 posto.

"Kako je prošao prvi dan?", pitam svog juniora nakon škole. "Super, tata!", viče oduševljeno. Nedostajali su mu prijatelji, nedostajala mu je učiteljica, nedostajalo mu je zajedničko učenje i druženje, znam. Ok, prvi je dan "arhiviran", sve bi škole trebale zaključiti ovu školsku godinu do 26. lipnja. Što znači još mjesec dana učenja i igranja - uz pridržavanje mjera za zaštitu od pandemije, naravno.

Krešimir Šego

Fotografija: ProfiMedia.com