Kada razmišljamo o ranom razvoju djeteta, često se usredotočujemo na razvojne prekretnice, rutine spavanja i emocionalnu vezu između majke i djeteta. No, novo istraživanje pokazuje da je mentalno zdravlje očeva u prve dvije godine djeteta također igra ključnu i često zanemarenu ulogu.
Nedavna meta-analiza objavljena u JAMA Pediatrics, koja je ispitala 84 studije u koje su bile uključene tisuće očeva i djece, pronašla je jasnu vezu između mentalnog blagostanja oca i emocionalnog, kognitivnog i socijalnog razvoja djeteta. Učinci su bili najizraženiji u ranom djetinjstvu, posebno osjetljivom razdoblju za rast.
Emocionalni rad nije samo teret za majke
Za mnoge majke, ovi nalazi potvrđuju nešto što su dugo osjećale: emocionalno stanje partnera može oblikovati energiju cijelog kućanstva. Kada se jedan roditelj tiho bori, to može promijeniti emocionalni ritam cijelog kućanstva, uključujući i najmlađe članove obitelji.
Istraživači su otkrili da su očevi mentalni problemi, uključujući anksioznost, depresiju i kronični stres, snažno povezani s ishodima poput emocionalne disregulacije, kognitivnih kašnjenja i socijalnih poteškoća kod djece. Ovi obrasci vrijedili su tijekom dojenačke dobi, predškolskog uzrasta i predškolske dobi. Briga o tatinom mentalnom zdravlju nije dobra samo za njega, dobra je i za djecu.
Kako to može izgledati kada se očevi bore?
Borbe s mentalnim zdravljem ne izgledaju uvijek isto kod muškaraca kao kod žena, posebno u postporođajnom razdoblju. No, stručnjaci identificiraju nekoliko suptilnih, ali značajnih simptoma, posebno među roditeljima, koji mogu pomoći partnerima da prepoznaju kada treba potražiti pomoć:
- Emocionalno povlačenje ili razdražljivost: Neki muškarci izražavaju depresiju ili anksioznost kao ljutnju ili emocionalnu distancu.
- Gubitak interesa za aktivnosti u kojima su nekada uživali: Iznenadni gubitak interesa za hobije, društvene izlaske ili vrijeme s djecom može biti upozorenje.
- Problemi sa spavanjem ili uporni umor koji nije povezani s roditeljstvom: Poremećeni obrasci spavanja, bilo nesanica ili prekomjerno spavanje, s kroničnim umorom uobičajeni su simptomi kod očeva.
Izbjegavanje vremena s djecom: Udaljavanje od obiteljskih aktivnosti ili fizičke prisutnosti, čak i kada ste kod kuće, može ukazivati na emocionalno preopterećenje.
Verbalizacija osjećaja neuspjeha ili beznađa: Izražavanje osjećaja 'praznine', 'bezvrijednosti' ili prožimanja sumnjom u sebe važni su znakovi.
Ako primijetite ove znakove kod partnera, započnite suosjećajan razgovor. Dajte mu do znanja da ga vidite i da traženje pomoći ne znači biti slomljen. Sastanak s terapeutom ili liječnikom može pomoći očevima da pristupe alatima za upravljanje svojim mentalnim opterećenjem.
"Povezanost između očevih mentalnih bolesti i slabijeg razvoja djeteta bila je snažna", zaključili su istraživači, ističući važnost rane intervencije.
Podrška očevima dio je podrške obiteljima
Kada podržavamo očeve u prve dvije godine, ulažemo u emocionalnu dobrobit cijele obitelji. Jer se od nijednog roditelja ne bi trebalo očekivati da se može u potpnosti posvetiti svom djetetu dok se tiho bori.
Što više normaliziramo emocionalnu transparentnost i zajednički mentalni teret, to jače postaju naše obitelji.
