U nedjelju 12. travnja u 18.00 sati,

emitiran je jedinstveni Story uskrsni koncert na kojem su vrhunske vokalistice

Ivana Husar Mlinac i Marija Husar Rimac, uz pratnju prestižnog pijanista i

skladatelja Matije Dedića izveli neke od najpoznatijih duhovnih pjesama i tako

poželi sretan Uskrs čitateljima Storyja i svekolikoj javnosti. Izveli su

skladbe Ave Maria, Klanjam ti se smjerno, Prva ljubav te zove, Gospodine hvala, Dubine, Krist na žalu te Zdravo Djevo (Rajska Djevo, kraljice Hrvata).

Osim glazbe, Story je pružio publici

priliku da putem ovog koncerta na sam Uskrs virtualno uđu u ranjenu zagrebačku

katedralu koja im nakon potresa ali i zbog pandemije COVID-19 virusa nije

dostupna, te da budu dio duhovnog događanja kojem u doba pandemije ne mogu

nazočiti u crkvama diljem zemlje i svijeta.

«Ovaj koncert ćemo pamtiti, za nas je ovo

koncert života, najljepši koncert koji smo ikad mogli izvesti. Pjevati duhovnu

glazbu meni osobno je nešto najljepše jer je to i osobna molitva i predivna

poruka nade i ljubavi. Ovime smo dali svoj doprinos kako najbolje znamo, a to

je kroz glazbu. U situaciji s koronavirusom i nakon potresa, potrudili se

približiti i pokazati katedralu prije no što će biti obnovljena i dati ljudima

priliku da mogu virtualno ući u katedralu i vidjeti je, te da na sam Uskrs, a

ovo je poseban Uskrs kada su sve crkve zatvorene i prazne, budemo svi povezani

u ljubavi, molitvi i zajedništvu», kazala je Marija Husar Rimac netom nakon

izvedbe uskrsnog koncerta na kojem su, u organizaciji Storyja u Zagrebačkoj

katedrali nastupile sestre Husar uz klavirsku pratnju Matije Dedića.

“Nikada u životu ne bih pomislio da ću

jednoga dana ući u tako ranjenu Zagrebačku katedralu. Preplavili su me vrlo

tužni osjećaji koji se isprepliću sa svim nedaćama koje su nas zadesile u

posljednje vrijeme. S druge strane osjetio sam i ponos što imam takvu

privilegiju biti u simbolu Zagreba za vrijeme njegove obnove i s velikom nadom

u brz oporavak takvog svetog mjesta”, nakon koncerta kazao je Matija Dedić, a

njegove dojmove i osjećaje dijele sestre Marija Husar Rimac i Ivana Husar

Mlinac.

Ivana je istakla: “Koračajući prema

katedrali, okružena ogromnom količinom velikih skela i ulaskom u samu crkvu

doživjela sam šok jer sam iz prve ruke mogla svjedočiti štetama koje su nastale

nakon potresa. Nakon toga je prevladala kombinacija tuge, nostalgije, možda čak

i straha. Ali ono što se na kraju, pomalo čak i nenadano pojavilo, je bio

osjećaj divljenja. Kao da sam do kraja postala svjesna koliko je to uistinu

veličanstvena crkva, koliko je prekrasna i unatoč ranama i dalje je zadržala tu

svoju veličanstvenost. Stvarno možemo biti ponosni na našu Zagrebačku

katedralu.»

Marija dodaje: «Sam ulazak u Zagrebačku

katedralu nakon potresa je bio jako dojmljiv, emocije su mi bile izmiješane, od

velike ljubavi prema Prijestolnici, simbolu naše Hrvatske, a s druge strane

tuga jer je katedrala stradala i pogled na ruševine i dijelove koji još uvijek

padaju s nje, pored kojih smo prolazili ulazeći u katedralu, sve je to

izgledalo pomalo nestvarno, kao da smo u nekom filmu i kao da se to zapravo ne

događa.»

Ovaj jedinstveni koncert smo uspjeli

organizirati zahvaljujući svesrdnoj pomoći Monsinjora Ivana Hrena, predsjednika

Odbora za obnovu katedrale koji je odobrio održavanje koncerta. Tijekom cijele

izvedbe nazočan je bio i arhitekt Damir Foretić, ujedno glavni nadzorni

projektant. Naši izvođači i tehnika držali su se svih sigurnosnih pravila i

držali socijalnu distancu, a na snimanju koncerta bilo je uključeno samo šestero ljudi: troje

umjetnika,

dva snimatelja te majstor tona i

tehnike.

Opisujući kakav im je bio osjećaj pjevati i

svirati u ranjenoj i praznoj katedrali, Ivana je kazala: “Ovo ne mogu

usporediti ni s čim što mi se do sada dogodilo, ovo je zaista bio poseban

događaj u mom životu. Od same akustike koja je u katedrali savršena, a crkva je

sama po sebi prekrasna i u umjetničkom smislu daje posebnu dimenziju. Uvijek mi

je poseban osjećaj nastupati uz Mariju i Matiju. Pogotovo u ovom trenutku kada

smo bili okruženi žbukom koja je još uvijek bila po klupama, prašinom,

polomljenim dijelovima katedrale i raspucanim zidovima. Meni je osjećaj bio

poseban i milostan.» Matija Dedić također iskustvo ovog koncerta opisuje kao

jedinstveno, te kaže: «S Ivanom i Marijom surađujem od 1998. godine i prošli smo

zbilja puno toga zajedno ali ovaj nastup je apsolutno kruna našeg

 dugogodišnjeg prijateljstva i muziciranja. Osobno vrlo puno puta imao sam

priliku svirati po raznim crkvama i ti koncerti uvijek su bili nešto posebno i

iz mene su pretežno izvlačili moj maksimum s obzirom na to da je energija u

takvim prostorima specifična i upravo je ono što maksimalno odgovara

senzibilitetu glazbe koju najčešće izvodim.” Marija je bila posebno ganuta, te

iskreno dodaje: «Pjevati u praznoj katedrali je bilo jako emotivno, ja sam se

čak u jednom trenutku rasplakala i trebalo mi je snage da se vratim i da se

mogu sabrati i otpjevati do kraja. Bilo je to jako teško s obzirom na to da

Matija toliko predivno svira, da Ivana toliko predivno pjeva i njihove

interpretacije te odnesu u neku drugu dimenziju, u pravu molitvu i totalno

predanje. Duhovne pjesme su posebne jer učine osjećaj kao da nisi ovdje na

zemlji.»

Svo troje umjetnika bez imalo premišljanja su

prihvatili poziv od strane Storyja da održe ovaj koncert. Kako su u tijeku

pripreme za kontrolirano I izuzetno kompleksno rušenje dijela sjevernog tornja

koji je napukao u visini istoj kao i južni, te prijeti urušavanjem na stranu

katedrale, sve do petka 10. travnja, nismo mogli znati da će izvedba u

katedrali uopće biti moguća. No nakon najnovije procjene stručnjaka,

predvođenih arhitektom Damirom Foretićem i uz blagoslov i odobrenje Monsinjora

Ivana Hrena, te odluke da se rušenje sjevernog tornja odgađa za dane nakon

Uskrsa, krenule su brze pripreme za snimanje ovog jedinstvenog koncerta.

Ivana o svemu kaže: «Ni Marija ni ja nismo

mi sekunde dvojile da se uključimo u ovaj doista prekrasan događaj koji je

organizirao Story. Dobile smo priliku i zahvalne smo na toj prilici, bez obzira

na to što je sama po sebi bila malo riskantna jer smo sve trebali organizirati

u samo jednome danu. Također smo, u vrijeme pandemije i  nakon tjedana bivanja samo kod kuće, po prvi

put izašle iz svojih domova i na ovom smo se koncertu Marija i ja prvi puta

vidjele nakon početka strogih mjera. Međutim mislim da se ovakve prilike ne

smiju propuštati pogotovo u ovakvim osjetljivim, kriznim i teškim vremenima.

Nadam se da ćemo ljudima uz ono što najbolje znamo, a to je glazba, Uskrs

učiniti nešto radosnijim i veličanstvenijim. Zaista smo se potrudile i izuzetno

smo se veselile ovom koncertu.» Matija je dodao: «Upravo zbog već spomenutog

vrlo bliskog odnosa ja osobno iz raznih razloga sestrama Husar ne mogu reći ne.

I nisam se uopće dvoumio ni sekunde.  Istina je da smo upravo baš

stjecajem okolnosti najmanje izvodili uskrsni program svih ovih godina, no kad

su me obavijestile i to samo dan prije nastupa, profesionalno sam se prihvatio

posla. Naravno imali smo i jednu zajedničku probu ali ne predugu jer glazbeno

zajednički dišemo i imamo veliko iskustvo nastupa u svim okolnostima. “

Marija također ističe kako ni sekunde nije

dvojila prihvatiti poziv za ovaj koncert, te dodaje: «Od same ideje sve se

činilo toliko ispravnim, dostojanstvenim i veličanstvenim. Poslati poruku nade,

ljubavi, podrške i zajedništva iz te naše ranjene katedrale u cijeli svijet.»

Svo troje umjetnika je i nekoliko sati nakon koncerta bilo pod snažnim dojmovima.

«Ovaj koncert me ispunio na zaista jako

puno razina. Mislim da me ovo promijenilo, da mi je dalo jednu dimenziju koju

mi je jako teško u ovom trenutku opisati, ali osjećaj je bio dubok, milostan i

toliko poseban da ga još ne znam imenovati», kazala je Ivana Husar Mlinac.

Nije bitno jeste li vjernik ili ne, ovaj

koncert imao je dublju poruku a to su poruke o novoj nadi, zajedništvu, ljubavi

i miru. Upravo zbog tih ohrabrujućih motiva, poslušajte ga ako već niste.

Fotografije: Story press