Bruno Šimleša: Ako ne znamo voljeti sebe, ne možemo djeci prenijeti pravu sliku ljubavi prema sebi

Nova knjiga Brune Šimleše poslužila nam je kao sjajna prilika da od autora doznamo koliko se promijenio nakon punih 18 godina pisanja (i izdavanja) knjiga, koliko je autentičan, po čemu prepoznaje kad ljudi sebe ne vole, što ga najviše ljuti na društvenim mrežama, zašto je društveno angažiran... Jako nas veseli da svaki put kad u ruke prvi put primi svoju knjigu osjeća i "leptiriće i zmajeve" i da se strast prema pisanju nije smanjila s godinama. Priznaje nam da je to uzbuđenje još više prisutno tijekom pisanja, kada ga neka ideja okupira i ne pušta na miru. Tada pouzdano zna da mu nema druge nego "zajahati zmaja i vjerovati da ću uživati u letu". Isto tako, oduševljavaju ga i promocije, male, velike, srednje, samo da je iskreno i do kosti... do srži ljudskosti. Stoga je ovo i poziv svima vama iz Zagreba i okolice da se pridružite na promociji u petak 29. 11. u 18. sati, o čemu više pišemo ispod intervjua.

Prepoznajete li sebe u onome što ste pisali prije 18 godina ili su se neke stvari promijenile?

Glavne životne vrijednosti i većina uvjerenja su ostali isti. I dalje vjerujem da su nam suđene najviše visine, da smo i materijalna i duhovna bića, da je ljubav naša esencija, da mnogi žive po tuđim pravilima, a ne svojim… Velika je razlika u tome što danas osjetno bolje mogu objasniti kako to sve provesti u praksi. Prije 18 godina nisam imao ni životnog iskustva, a ni iskustva rada s ljudima.

Koliko vam znači pisanje i podrška koju dobivate od čitatelja, motivira li vas na daljnje stvaranje?

Same ideje me motiviraju na daljnje stvaranje jer kad osjetim da u meni raste ideja o nečemu, ne mogu joj se oduprijeti. Tako se sada razvija knjiga o zdravlju i posvećujem joj svaki slobodni trenutak. Dakle, čitatelji me ne motiviraju za daljnje pisanje, ali definitivno obožavam biti u kontaktu s njima. I uživo i online. Prije nekoliko dana imao sam promociju u Splitu i nekoliko je ljudi došlo zahvaliti se. Pročitali su Ljubavologiju ili Školu života, sredili neki aspekt života i došli su se zahvaliti. A imaju i onu iskru u očima, odnosno u srcu, pa vidiš da su doista napravili neke pozitivne korake. A primam takve poruke i preko maila, Fejsa… Da, zbog toga se osjećam blagoslovljeno.

Vole li djeca sama sebe po nekoj svojoj prirodi, prestane li to u nekom trenu, zašto, i kako spriječiti da ta ljubav prema sebi ne nestane, nego se razvija i dalje?

Djeca prirodno vole sebe. Čak im je nepojmljivo da netko ne voli sebe, a još manje – da ne voli njih. No kako ih roditelji vrlo brzo naviknu da njihovu naklonost, pa i ljubav, trebaju zavrijediti i da će je zavrijediti ako postanu ono što zapravo nisu, većina djece još u vrtićkoj dobi nauče da ne smiju biti ono što jesu ako žele dobiti roditeljsko odobravanje. I tada se počne topiti ta urođena ljubav prema nama samima. Počnemo glumiti da smo ono što nismo da bismo drugima bili dobri. Razumljivo je da se tako djeca počnu ponašati jer žele da ih roditelji prihvate, ali šteta je kad se tako ponašamo i kao odrasla stvorenja – glumimo da smo nešto što nismo da bi drugi bili zadovoljni s nama. A mi sami?

Mogu li roditelji koji ne vole sebe njegovati kod djeteta tu ljubav prema sebi?

Ne mogu. Možemo zadovoljiti njihove fizičke potrebe čak i ako nisu naše. Npr., možemo ih nahraniti ako smo gladni. Možemo ih ugrijati čak i ako je nama hladno. Ali ako ne znamo voljeti sebe, ne možemo im prenijeti pravu ljubav prema sebi. Ako se mi previše opterećujemo svojim izgledom, ne možemo im prenijeti zdrav odnos prema tijelu.

Ako mi nismo samopouzdani i previše se brinemo što će drugi reći o nama, ne možemo ih naučiti da odmahnu rukom kad netko kaže nešto ružno o njima. Sve izvrsno što ih želimo naučiti trebamo ih naučiti primjerom!

Možete li brzo prepoznati da netko sebe baš i ne voli. Po čemu?

Zdravo za gotovo uzima svoje vrline, dopušta drugima da ga iskorištavaju, mišljenje okoline je jedino važno, ne zna postaviti granice, trudi se zadovoljiti sve oko sebe, sebe stavlja na zadnje mjesto…

Često u javnosti istupate kao podrška oboljelim ženama, zlostavljanima... Kako ste se odlučili za taj angažman i mislite li da bi poznate osobe trebale više sudjelovati u nekim društvenim pitanjima?

Velik dio mog života je rad s ljudima koji se bore s rakom. Pokazalo se da tijelo ima mnogo veće šanse za pobjedu ako nam je psiha na mjestu, jer se trudimo razviti zdrav odnos sa sobom, a onda i s drugima… To nije ono što radim, nego ono što jesam i naravno da dio svog vremena odvojim i za to, ali i za osvještavanje svih drugih koliko je važno cijeniti zdravlje, cijeniti život, kako pomoći osobama koje se bore za zdravlje…

Što se tiče angažmana poznatih, podržavam svaku iskrenu aktivnost svake osobe. Neki se bave takvim temama zato što im se sviđaju kamere koje to poprate, a neki to istinski osjećaju. Svatko neka bira što mu odgovara…

Kako biste komentirali trenutnu ustrajnost učitelja da ostvare svoja prava?

Podržavam borbu za dostojanstvo i veći koeficijent jer je velika većina njih to zaslužila. Iako mislim da se tako neće riješiti glavni problemi obrazovnog sustava, a to je ovisnost o politici i loše strukturirano gradivo koje djecu i dalje priprema za život u prošlosti, a ne budućnosti.

U društvu 21. stoljeća koje će se rapidno mijenjati, postat će irelevantnim znati dosta činjenica (jer ih svi imamo u dlanu, doslovno!), ali će postati još važnije imati razvijenu emocionalnu inteligenciju, stalno učiti, razvijati se, prilagođavati promjenama ili ih čak predviđati. Realno, bit će važno da su nam i srca snažna i fleksibilna, a mozak britak. Ovo školstvo ne priprema djecu za to, tako da to moramo mi roditelji.

Što vas najviše ljuti kod komentara na društvenim mrežama?

Površnost. Činjenica da će većina formirati čvrst stav na temelju naslova, a zanemarit će tekst. Prije su mi razni urednici stavljali naslove na moje kolumne i ne mogu vam reći koliko sam puta nadrljao zbog očajnog, senzacionalističkog ili jednostavno pogrešnog naslova. Spreman sam platiti cijenu za ono što mislim, ali šteta da plaćam cijenu i zbog promašenog naslova. Ne možemo očekivati da će ljudi biti manje površni i oprezniji sa zaključcima. Napada nas sve više informacija, imamo sve manje vremena za procesuiranje, sve ćemo brže donositi zaključke… Zato je osjetno važnije kontrolirati svaki aspekt onog što kažemo i napišemo. Pogotovo prve rečenice jer mnogi će tekst komentirati odmah nakon što pročitaju naslov ili post nakon što pročitaju prvu rečenicu.

Na koje sve jezike su prevedene neke vaše knjige?

Na jezike iz regije – slovenski, srpski, makedonski, albanski… Sada nešto pokušavamo i na drugim jezicima, pitanje je vremena kada ćemo to realizirati!

Koje vas povratne informacije vaših čitatelja najviše raduju?

Najdraže mi je kad ljudi pronađu ljubav svog života. Prvo pronađu sebe kao glavnu životnu ljubav, a onda i nekog tko ih poštuje i voli takve kakvi istinski jesu.

A realno, drago mi je i kad neki smognu hrabrosti odbaciti odnose u kojima definitivno nisu dobivali ono što zaslužuju i krenu dalje. Prema sebi, prema ljubavi, prema zdravijem životu!

KAKO ZAVOLJETI SEBE – 12 ključnih lekcija osobnog razvoja

Za razliku od tolikih knjiga samopomoći koje se usredotočuju na sve što morate promijeniti u sebi, sve što je pogrešno u vama ili s vama, ova knjiga slavi i ono izvrsno u vama. Jer upravo tako započinje proces razvijanja ljubavi prema sebi.

Ali naravno, to je tek početak duhovnog putovanja jer u knjizi možete pronaći i odgovore na pitanja:

→ Kako razviti ljubav prema sebi, a da ne postanete egoistični i narcisoidni?

→ Kako pozitivno misliti, ali bez ružičastih naočala?

→ Kako se riješiti strahova i pomiriti se s prošlošću?

→ Kako pronaći mir s roditeljima, neovisno o tome što vam nisu dali ono za čim ste žudjeli?

→ Kako razviti svoju intuiciju?

→ Što se događa s nama kad umremo?

Ovo su samo neka od pitanja na koje Bruno daje odgovore u knjizi nastaloj kao transkript njegova tečaja. Posebnu čar knjige čini interaktivnost jer su polaznici s pitanjima i komentarima usmjeravali potragu za ključnim životnim odgovorima.

Pokušavajući naći ravnotežu između znanosti i duhovnosti, duhovnog i materijalnog, praktičnih savjeta i apstraktnih ideja o našoj duhovnoj prirodi, knjiga je doista napredna abeceda osobnog razvoja.

Knjiga sadrži i meditacije te konkretne alate koji pomažu sve te ideje provesti u djelo. Često znamo što bismo trebali napraviti ili htjeli osjećati, ali ne znamo kako to ostvariti. Zato Brunina knjiga daje odgovore kako to ostvariti u praksi.

Promocija knjige u Zagrebu

U petak 29. studenog 2019. od 18 do 19.30 sati u Knjižnici i čitaonici Bogdan Ogrizović u središtu Zagreba (Preradovićeva 5) održat će se promocija nove knjige Kako zavoljeti sebe. Uz Brunu, knjigu će predstaviti Ivana Glavaš Bakija u ime izdavača Iris Illyrica i Alis Marić kao urednica, a knjiga će biti na promotivnom popustu. Iskoristite i vi priliku da postavite Bruni pitanja koja vas zanimaju i da vaš primjerak knjige dobije i posvetu.

Bruno Šimleša (1979.) prvu je knjigu objavio 2001. godine i to u vlastitoj nakladi jer su ga odbili svi hrvatski izdavači. Knjiga je ipak pronašla put do čitatelja dokazujući da knjiga s područja duhovnosti ne mora vrijeđati inteligenciju čitatelja i banalizirati stvarnost. Njegove knjige razbijaju predrasude o literaturi samopomoći, pokušavajući pronaći most između znanstvenih spoznaja i duhovne dimenzije stvarnosti.

Objavio je devet knjiga, a Ljubavologija je i dalje naša najprodavanija knjiga o ljubavi i odnosima. Njegove knjige hit su i u regiji – uskoro će biti objavljena šesta knjiga na slovenskom, a dvije su objavljene i u Srbiji, Makedoniji te Albaniji, sve u nekoliko izdanja. Ukupno je prodano više od 150.000 primjeraka što ga čini jednim od najprodavanijih pisaca u regiji. Piše o razvijanju samopouzdanja, ljubavi i odnosima, odgoju, esenciji duhovnosti i uvijek o svemu - bez rukavica!

Razgovarala: Ivančica Tarade

Foto: Daniela Rudan Velat; osobni album