djeca-u-bolnicama-dobivaju-stotinu-novih-teta-i-striceka-pricalica

U subotu je u OŠ Ivana Gorana Kovačića održan edukacijski seminar na kojem su novi volonteri odslušali stručna predavanja i sudjelovali u praktičnim radionicama kako bi se što lakše pridružili projektu Laku noć, pričoljupci! u sklopu kojega Tete i Stričeki pričalice svih 365 dana u godini dolaze djeci u bolnicu čitati priče.

Novi volonteri nisu mogli sakriti uzbuđenje budućom titulom Tete i Stričeka pričalice.

- Uvijek sam jako voljela čitati i mislila sam ako ja to toliko volim, sigurno postoje djeca u bolnici koja to jednako vole, a nema im tko pomoći da realiziraju tu ljubav. Tako da sam htjela premostiti tu prepreku. Ne znam što očekivati kada dođem na odjel, ali znam da će biti uzbudljivo – veseli se svom prvom odlasku djeci Klara, devetnaestogodišnja studentica FER-a.

Najmlađi sudionici edukacijskog seminara navršili su 16 godina i još im se na listi želja nalazi trojka iz matematike, a najstarija volonterka već nekoliko godina uživa u penzionerskom šestom desetljeću života. Naši novi volonteri različitih su dobi, profesija i krase ih raznolika životna iskustva, ali sve ih veže isti poriv – dati djelić sebe i svog dragocjenog vremena drugima.

- Došla sam ovdje kako bih doprinijela humanizaciji društva kroz doprinos pojedincu kojemu je to zapravo i najpotrebnije. Jedan od najljepših način za to je doprinijeti u stvaranju pozitivne, tople klime u bolnicama na dječjim odjelima – izjavila je nova volonterka Smiješka za sve Nikolina, dvadesettrogodišnja studentica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta iz Zagreba.

Timu volontera pridružila se i liječnica Marija Bubaš, koja se prijavila čim je čula poziv na radiju. Ne oklijevajući ni trenutka poslala je s mobitela vrlo jasnu prijavu u kojoj je stajalo samo: 'Želim sudjelovati'. Radim s odraslima, a jako volim djecu, ispričala nam je Marija. Njezina djeca su odrasla pa je odlučila potražiti nove kandidate za čitanje.

- Imam sreće da sam tu jer imam osjećaj da je u životu najveća sreća davanje. To je bila i moja motivacija za upis na studij prije puno godina. Željela sam pomagati bolesnima u Afriku, ali eto našla sam svoju Afriku ovdje u Hrvatskoj. Mislim da bez obzira na dob, svaki čovjek treba ljubav i svaki čovjek treba primanje dobrote, primanje pozitivnih emocija, primanje pozitivnih vibracija. Zato sam tu – kazala je Marija.

Na edukacijskom seminaru proglašeni su i najbolji volonteri Smiješka za sve te su im predane zahvalnice za trud koji ulažu u volontiranje.