"Takav je tvoj otac. Malčice sramežljiv, ne nužno zato što to želim, nego zato što je tako ispalo, i zato što je takav život. Samotan pred tipkovnicom i zaslonom, jednostavniji. Nije to dobra kvaliteta, nešto što želiš vidjeti u čovjeku, ali bit će dio tvog života i mislim da ti zato ovo pišem. Kao svojevrsnu ispriku tebi kad ovo jednog dana budeš čitala. I da imaš dobro mišljenje o nama, toga ljeta kad nam je bilo tako teško.“Ovo je citat iz knjige „Proljeće“, Karla Ovea Knausgarda. Trećeg dijela kvadrilogije Enciklopedija godišnjih doba. Knjiga napisana u obliku pisma kćeri. U pojedinim trenucima ona se još nije rodila, tek raste majci ispod srca, a u pojedinim je mala beba koja se privikava na život i svijet. Razmišljala sam koliko neprocijenjivo bi bilo da svako dijete ima ovakvu baštinu u naslijeđe. Darovan unutarnji svijet i stanja onih od kojih si potekao. Koliko bi lakše bilo razumjeti, izbjeći sukobe i zamjeranja kad bi poznavali svoje roditelje kao ljude, potpune jedinke odvojive od ideje da su samo očevi i majke. Jer nisu samo to… ni mi nismo samo to. U ovoj knjizi otac se bori s anksioznošću, majka je u bolnici, apsolutno neprisutna u obitelji, troje je male djece i četvrto na putu. Unutarnje borbe želja i mogućnosti, smještanja u nekakve svjetovne okvire dok duša žeđa za letovima preko sebe i dalje, zamršeni odnosi među supružnicima. Jedna sasvim shvatljiva i prihvatljiva realnost kakva se u sekvencama odvija u tolikim domovima evo i sada, u ovom trenutku. Ostavimo na trenutak knjigu po strani kao takvu i uzmimo iz nje inspiraciju. Da možda u trenutku hrabrosti napišemo pismo svojoj djeci za daleko sutra koje ima doći. Onako iz srca. Od sebe sada. Možda se možemo objasniti lakše, mekše. Možda je papir izdržljiviji od pogleda oči u oči i nema ništa loše u tome. Hrabar se može biti na razne načine. Možda nešto nikako ne želimo zaboraviti iz doba kad su bili sasvim mali, možda smo preumorni, nervozni, neshvaćeni ili opterećeni i ne želimo da takva energija ostane kao uteg na dušama koje su nam najsvetije. Samo smo ljudi. I povrh svega smo ljudi. „Katkad je živjeti bolno, ali uvijek imaš zašto živjeti. Hoćeš li to upamtiti?“- rekao je Knausgard na kraju. Kao pečat, kao smisao života i strpao svu ljubav kakvu je znao u jednu rečenicu. Izvrsna knjiga. Izvrsna! Naklada: OceanMore Cijena: 130 kn

Tekst i foto: Nataša Jukić, spisateljica, kolumnistica, NLP praktičarka, asistentica u nastavi djeci s poteškoćama