Mojem djetetu, kad zaboravim biti sretna

To se uvijek dogodi po noći.

Prije nego legnem spavati provjerim još jednom kako si. Pomaknem kosicu s tvog lica, namjestim pokrivač koji si omotao oko svojih nogu i poljubim tvoj mekani, savršeni obraz i onda me udari taj osjećaj s takvom snagom da ostanem bez daha.

Tako sam sretna.

Moj je život mogao ići u stotinu različitih smjerova. Umjesto toga, ja sam tvoja mama. Ti si moje savršenstvo. Sve je s tobom baš kako treba biti i ja sam ispunjena ljubavlju i zahvalnošću.

Ali ponekad to zaboravim.

Katkad ujutro, zaboravim. Čujem tvoje nogice kako trčkaraju do mog kreveta i taj cvrkutavi glasić koji govori: "Mama, vani je dan!"

Smiješim se, ali moj um istog trena vrti što sve imam u rasporedu za taj dan. Onda se uzvereš u moj krevet, staviš mi svoju glavu u naručje na nekoliko mirnih trenutaka i opet se podsjetim - tako sam sretna što imam još jedan dan s tobom.

Katkad dok si vani, zaboravim. Skačeš i pjevaš u dvorištu potpuno bezbrižno dok moj mozak okupiraju računi koje treba platiti, obaveze koje trebam stići i pozivi koje treba obaviti. A onda ti kažeš: "Ok, ja ću biti Elsa, a ti Ana i Sven i Snježno čudovište i, mama, nemoj zaboraviti promijeniti glasove", i ja se sjetim - tako sam sretna da mogu gledati tvoju predstavu punu mašte.

Katkad prije spavanja, zaboravim. Tvoji su zubi oprani, priča pročitana, udobno si pokriven u krevetu i napokon imam malo vremena i mira za sebe, ali onda ugledam suze u tvojim očima i ti kažeš: "Mama, moj me prijatelj danas rastužio u školi," - i ja se sjetim, tako sam sretna što sam ona kojoj vjeruješ.

Katkad po noći, zaboravim. Taman sam zaspala i moje iscrpljeno tijelo izlazi iz kreveta probuđeno tvojim plačem: "Mama, ružno sam sanjao!" Već unaprijed znam da sve ovo znači jednu dugačku noć i teško buđenje ujutro. No tada me zamoliš da ostanem s tobom u krevetu i milujem ti leđa i ja se sjetim - tako sam sretna što sam ona koja ti pomaže da se osjećaš sigurno.

Nije teško zapamtiti da sam sretna.

Sjećam se kako sam se kao mala djevojčica pretvarala da sam mama i nadala se da će moje lutke jednog dana biti prave bebe.

Sjećam se zaljubljivanja u tvog tatu, znajući da želim da on bude otac mog djeteta.

Sjećam se kako sam plakala od sreće kad sam saznala da sam trudna.

I točno pamtim taj osjećaj kad te primalja položila u moje naručje prvi put, onako klizavog i mokrog i savršenog.

I kada život postane naporan, kad se moj um utrkuje s mislima i pozornost luta na sve strane, molim te znaj da sam svjesna koliko sam duboko sretna što sam tvoja mama.