Ako je Pariz grad velikih ljubavnika, Rim esteta i hedonista, Amsterdam raskalašenih, New York svih onih koji žele uspjeti, onda ispada da je Barcelona jedino preostalo mjesto na svijetu za sve one koji izgaraju od ljubavi i strasti te kojima ništa drugo ne preostaje nego posve izgubiti i ono malo razuma, prepustiti se iracionalnim osjećajima i zavrtjeti u žestokom ritmu grada, brže i od najokretnijih flamencoplesača.
Tridesetogodišnja prevoditeljica i pjesnikinja Lara upravo je došla u grad i slobodno bi se mogla pridružiti ženama Woodyja Allena – Vicky, Cristini i Barceloni iz istoimenog filma, ne samo po količini ludila i strasti, nego i zato što je gotovo posve izgubila razum i počinila nešto zbog čega bi mogla snositi gadne posljedice.
Grad koji je trebao biti destinacija za njezin medeni mjesec, sad je mjesto na kojem će preispitati svoju ljubavnu povijest i promašaje, a osobito vezu sa scenografom Valom koja je započela jedne snježne noći u vlaku na relaciji Beograd-Zagreb i koja se svega nekoliko sati prije nego što je sjela u avion i pobjegla u Barcelonu razbila kao skupocjena vaza i rasula u paramparčad. No čini se da vrijeme nije idealno, jer na ulicama Barcelone traje najveća godišnja fešta u gradu – Les Festes de la Merce – proslava istjerivanja vraga, a grad usto vrije od napetosti tik pred veliki referendum pa umjesto da joj pruži utjehu da složi preostale kamenčiće ljubavne veze u nešto nalik slavnim španjolskim šarenim mozaicima, on postaje grad-pojačalo za njezine intenzivne osjećaje i mjesto katarze.
Dok je ona na rubu odustajanja od ljubavi, stvari se malo kompliciraju jer joj se neki bivši dečki, koji nikada nisu pravo zaživjeli, vraćaju u život, a neki posve novi i egzotični, koji mirišu na nevolje i sol, mame je u ludu noć. Barcelona za to vrijeme bruji svom silinom i živi svoj flamenco, svoje ulične pjevače, svoju strast i siestu, svoju umjetnost i arhitekturu koje nam Aleksandra Orlić dočarava ne samo kao vrsna pripovjedačica, nego i kao povjesničarka umjetnosti koja dobro poznaje raskoš koju Barcelona nudi.
Nakon čitanja ovog romana sigurno ćemo poželjeti provesti svoje dvije noći u Barceloni – pa i ako se ne odvažimo prije toga napraviti krš i lom u svojim životima. Kad nas Aleksandra Orlić uvuče u svoju priču, naučit ćemo da odlazak možda ne nosi zaborav – ali može postati nezaboravan. A povratak na „mjesto zločina“ još nezaboravniji.
Aleksandra Orlić rođena je 1974. u Rijeci, odrasla na Malom Lošinju, a u Zagrebu završila Filozofski fakultet, smjer povijest umjetnosti te njemački jezik i književnost.
Tijekom osamnaestogodišnje karijere radila je u uspješnim projektima Adria Medije Zagreb kao što su časopisi Klik, Viva, Gala Style i Cosmopolitan, pokrenula je i vodila web stranice časopisa Sensa i Cosmopolitan, surađivala s TV-kućama radeći kao scenaristica, copywriterica i reality show konzultantica. Imala je i niz fotografskih izložbi: Ptice na žicama, Blue(s), Fotografkinje, Izložba@home02, Balkan Photo Festival, 5 km/h.
Danas je glavna urednica časopisa Cosmopolitan. Dosad je objavila radove u Hrvatskom filmskom ljetopisu, poeziju u časopisu Quorum i časopisu Tema, priče u Ekran priče 02, Naklada MD, Zagreb 2004., zbirku poezije U mjerilu 1:100.000, Naklada MD, Zagreb, 2005., roman Bio jednom kraj, VBZ, Zagreb, 2012. i roman Ako ikad, Hena com, Zagreb, 2017.
Chrissy Teigen kritiziraju jer joj kći drži noge na kuhinjskom pultu dok kuhaju
Kako darovita djeca zamišljaju bolji svijet? Birali bi učitelje, predmete, a tehnologija im je pomagač, ne gospodar
Maja Šuput pokazala novu Bloomovu frizuru: 'Baš si ga skratila, sad je pravi dečkić'
Dragi odrasli...: Pisma djece iz Hrvatske za bolji svijet, ovo su njihove poruke
Uranjeno božićno ukrašavanje usrećuje, znanstveno je dokazano