Stvoriti novi život veliko je čudo, svečan događaj, posebno iskustvo, a donijeti bebu na svijet, bez obzira na to bila riječ o carskom rezu ili vaginalnom porodu, iskustvo je koje se ne može mjeriti niti s jednim drugim u životu.
Kod nas carski rez nije pravo izbora, barem u državnim bolnicama, nego ide na preporuku liječnika ili ako dođe do komplikacije na porodu.
Na Novome Zelandu, možete odabrati na koji način želite roditi. Mama Hannah je imala iznimno tešku prvu trudnoći i kompliciran porod, na kojem su jedva preživjele i ona i beba.
Na drugu trudnoću odlučila se isključivo zato što joj je bio ponuđen izbor - može ići na carski rez. Kako bi podržala pravo izbora na vrstu poroda, Hannah je objavila dirljiv post uz svoju fotografiju s drugog poroda.
'Odabrati carski rez, ne čini vaš porod ništa manje vrijednim, ne znači da ste manje hrabri, manje čarobni, manje majka.
Znam da za neke mame njihov ožiljak od carskog reza predstavlja neuspjeh, traumu, promjenu plana. I ne želim to omalovažiti.
No što se mene tiče, mogućnost izbora načina na koji sam rodila drugi put (velika privilegija) omogućilo mi je da kažem 'da' drugom djetetu. Bez tog izbora, bila bih mama jednog djeteta.
Moj prvi porod nije bio nježan porod u vodi kakav sam zamišljala. Ostavio mi je doživotne traume s kojima ću se nositi zauvijek.
Dugo sam pozorno slušala priče žena s ozljedama pri porodu, koje su rodile drugo dijete, i sve što sam zapravo željela znati bilo je 'je li vam porod pogoršao prolaps maternice'... u to vrijeme, za mene je to bilo najvažniji čimbenik u odluci o drugom djetetu. Silno sam željela brata ili sestru svojoj kćeri, ali nisam htjela riskirati sve ono za što sam se toliko borila da prevladam bez sigurnosti da nema daljnjih ozljeda dna zdjelice.
Pomirila sam se s činjenicom da će trudnoća nedvojbeno utjecati na moj prolaps maternice i dijastazu rektuma, ali vaginalni porod predstavljao je rizik za mene u smislu još veće traume.
Dan kada sam si dopustila da odaberem carsk reza bio je dan kada sam znala da se mogu ponovno suočiti s trudnoćom i porodom.
Mislila sam da mi treba 'porođaj iscjeljenja' i mislila sam da to znači imati ono što sam prvi put propustila. Ali ono što sada znam jest da mi je trebala dozvola. Slušati sebe i biti u redu sa svojim izborom i odlukom.
Kako je trudnoća odmicala, pomirila sam se sa svojim izborom. Dopustila sam da me se čuje, potvrdi i na kraju me to oslobodilo vlastitog hipotetskog najgoreg scenarija.
Trudnoća, porod, majčinstvo... dobivate more dobronamjernih, ali često pogrešnih savjeta. Voljela bih da nam češće dopuste da sami biramo. Kada to učinimo, to je najhrabriji, najčarobniji, majčinski izbor koji možemo napraviti.'