Ako je dijete zadovoljno i sretno, i roditelji su. No ako primjećujete da je vaš mališan na igralištu uglavnom sam, ako dolazi iz vrtića ili škole tužan i općenito se ne druži sa svojim vršnjacima, i vi kao roditelji osjećate nelagodu i tjeskobu. Svaki odlazak na rođendane, izlete, za vas je noćna mora.
No, nažalost, isključivanje iz igre ili druženja, realnost je mnogoj djeci u školi, na igralištu, u sportskim klubovima i za dijete predstavlja traumatično iskustvo.
Vjerojatno ste se pitali što nije u redu, zašto baš moje dijete nema prijatelje. Je li greška u meni, u mojem odgoju? Kako da mu pomognem? Razlozi zašto vaše dijete nema prijatelja mogu biti razni, ali navest ćemo samo neke od najčešćih.
Izražena osobnost
Ako je dijete introvert, ili da to nazovemo 'razmišlja izvan kutije', voli promišljati o životu ili ne voli trčati za ostalima, najčešće mu je teško ulaziti u nove prijateljske odnose s vršnjacima.
Vaše dijete više voli ekrane od druženja
Nažalost, ovo je vrijeme kad mnoga djeca više vole biti na mobitelu i tabletu nego se uživo družiti sa svojim vršnjacima. No možda su ekrani određeni oblik kompenzacije, nadomjestak za neprihvaćanje koje doživljava u društvu.
Treba mu više vremena za zbližavanje
Možda je vaše dijete preopterećno školskim i izvanškolskim obavezama te jednostavno nema vremena za druženje s drugom djecom.
Ulazi u skupinu visokoosjetljive djece
Postoje djeca koja imaju malo težu osobnost, odnosno lako ulaze u konflikte s drugom djecom, inzistiraju na tome da dominiraju u druženju i igri, što, naravno, smeta njegovim vršnjacima.
Postoje i djeca koja su preosjetljiva, preintenzivno reagiraju na podražaje koje im šalje okolina, a njihova reakcija ne odgovara drugoj djeci pa ih izbjegavaju.
Kako djeca odrastaju, vrlo je važno da grade odnose s drugim osobama i da razvijaju svoje socijalne vještine.
Mogu li roditelji pomoći?
Rješavajte korijen problema: Razgovarajte s djetetom i pokušajte doći do zaključka što uzrokuje otežano sklapanje prijateljstva. Osvještavanje problema je već veliki korak u njegovu rješavanju.
Savjetujte se s ostalim osobama koje poznaju vaše dijete: Razgovarajte s nastavnicima, tetama u vrtiću, pedagoškim radnicima ili trenerima, koji rade s vašim djetetom, o tome kako ono funkcionira sa svojim vršnjacima. Vidjet ćete problem iz druge perspektive, izgovoriti ga naglas stručnim osobama pa možda od njih dobijete kakav kjoristan savjet.
Ponudite djetetu svoju pomoć: Dajte djetetu do znanja da nije samo problem, da ste tu za njega i da razumijete koliko mu teško pada odbacivanje vršnjaka.
Objasnite mu temelje prijateljskih odnosa: Možda je dio problema što vaše dijete ne zna što zapravo znači biti prijatelj. Razgovarajte o pojmovima kao što su suosjećanje za druge, davanje, tolerancija, opraštanje.
Budite primjer: Zapamtite, vi ste djetetu najbolji primjer. Gledajući vašu interakciju s drugima, najbolje će naučiti što znače kvalitetni I zdravi međuljudski odnosi.
Potičite dijete na pristojno ponašanje u vlastitoj obitelji: Obitelj je mjesto gdje dijete gradi svoje prve odnose. Inzistirajte na pristojnom ponašanju, međusobnom uvažavanju i toleranciji. Ispravljajte nepoželjno ponašanje, uvijek!
Kvalitetan odnos zahtijeva trud i rad dviju osoba, ne samo jedne. Uz vašu malu pomoć i jaku podršku, dijete koje je imalo problema u sklapanju i održavanju prijateljstva, može osjetiti radost koje donosi čvrsto prijateljstvo.