NE BUDITE JEDAN OD ONIH RODITELJA 'KONTROL FRIKOVA': Na vašeg klinca takvo ponašanje ostavlja ozbiljne posljedice

Ako pitate bilo kojega tinejdžera smatra li da ga kontroliraju roditelji previše, naravno da će vam odgovoriti potvrdno. Iako, ti isti roditelji smatraju, pa čak bi dali i ruku u vatru, da svome djetetu dopuštaju da ispituje vlastite granice i zadrži određeni dio svoga života u privatnosti.

Svako dijete se razvija individualno, možda se razvija brže nego što roditelj razumije i želi samo pomicati svoje granice, a da roditelj nije spreman za to. Postoji i roditeljska potreba da dominira djetetovim životom jer je to jedini način odgoja koji poznaje i jer je i roditelj bio izložen takvoj vrsti odgoja.

Dakle, postoje razni razlozi zašto potreba za kontrolom dolazi do izražaja u odgoju i odnosu s djecom, od perfekcionizma roditelja do straha da će dijete ponoviti vaše pogreške, ali takav pristup dugoročno djeci donosi više štete nego koristi.

Što znači biti kontrolirajući roditelj?

Kontrolirano roditeljstvo je roditeljski stil u kojem jedan ili oba roditelja pomno prate aktivnosti svoje djece ili održavaju kontrolu nad svakim dijelom njihova života. U ovakvom je odgoju jak naglasak na disciplini i strogom pridržavanju pravila, a rijetko se uočavaju potrebe djeteta.

Dok neki roditelji mogu izaći iz ovakve prakse kako im djeca budu odrastala, drugi nastoje upravljati i svojom odraslom djecom.

Kontrolirajući roditelji koriste metode odgoja kao što su vikanje, udaranje, kažnjavanje i pohvalu. No postoje i suptilne metode koje sa sobom nose isto značenje i na jednak način loše utječu na razvoj djeteta, kao što je generiranje osjećaja srama i krivnje kod djeteta, a bez tjelesnoga ili verbalnoga kažnjavanja.

Koje su vrste roditeljske kontrole?

1. Psihološka kontrola

Taktike manipulacije koriste se za manipuliranje ili prisiljavanje djece na poslušnost, a sve je popraćeno emocionalnim ucjenjivanjem. Kod djece se pojavljuju intenzivni osjećaji krivnje, samooptuživanja, ali i dolazi do niske razine samopouzdanja, što dugoročno može rezultirati i niskim osjećajem samovrijednosti.

2. Pretjerano 'brižni' roditelji
Roditelje karakterizira velika količina ljubavi i podrške ali s druge strane visoka razina kontrole. Zbog prevelike uključenosti roditelja, kod djeteta se pojavljuje niska razina autonomije.

3. Kontrola ponašanja
Roditelji izniman trud ulažu u upravljanje i nadzor djetetova ponašanja. No neprimjereno upravljanje ponašanjem s obzirom na djetetovu dob može ograničiti samostalnost djeteta, utjecati na emocionalni i društveni razvoj.

Zašto roditelji žele kontrolirati?

• Jedan od čestih razloga je strah od 'praznoga gnijezda', a riječ je uglavnom o neosviještenom roditeljskom ponašanju kojim se djeci dugoročno uskraćuje samostalnost i stvara se ovisnički odnos prema roditeljima kako bi se ona što duže (ili zauvijek) zadržala u roditeljskom domu.

• Roditelji imaju planove i želje koje prenose na svoju djecu, a riječ je možda njihovim neostvarenim ambicijama.

• Roditelji koji svoju djecu 'žele zaštititi' od njihovih loših životnih odluka i pretjerano su zaštitnički nastrojeni.

Kako pretjerana roditeljska kontrola utječe na razvoj djece?

• Stvaranje ovisničkog odnosa i straha od osude drugih osoba
• Izražena neposlušnost i bunt u adolescenciji
• Sklonost problematičnom ponašanju
• Simptomi anksioznosti
• Simptomi depresije
• Nesigurnost na emocionalnoj razini
• Agresivnost
• Stvaranje negativne slike o sebi
• Niska razina samopouzdanja
• Nesposobnost reguliranja emocija
• Smanjena emotivna inteligencija