Dijete koje odbija slijediti naredbe i svađa se s odraslima, može roditelje dovesti do ludila i učiniti da počnu sumnjati u ispravnost svoga odgoja.
No imati prkosnog mališana ne znači da ste ga pogrešno odgojili, već je riječ o normalnim promjenma koje trebate razumjeti.
To je doba kada dijete prvi put iskusi čari autonomije. Istovremeno prolazi kroz mnoge fizičke i emocionalne promjene koje ne može razumijeti. Mješavina osjećaja često izaziva inat, koji je uglavnom privremen i samo je jedna od faza koja će proći. Međutim, ako dijete pokazuje znakove kroničnog inata, problem može biti nešto dublji.
Je li dječji inat faza?
Da, inat kod male djece često je trenutan i javlja se u ranom djetinjstvu. Stručnjaci smatraju da inat, otpor i tvrdoglavost kod mališana uglavnom mogu postati izraženi u dobi od dvije godine. Većina mališana počinje pokazivati bijesu dobi od 18 mjeseci, ali inatljivo ponašanje obično počinje sa 24 mjeseca ili dvije godine. Malo će dijete vjerojatno prerasti takvo ponašanje do dobi od četiri godine kada djeca počinju bolje surađivati.
Što uzrokuje inat kod male djece?
Iskazivanje inata ne znači da nešto nije u redu s djetetom ili vašim roditeljskim vještinama. To je jednostavno način na koji mališan iskorištava svoju novostečenu neovisnost i testira svijet, počinje shvaćati uzroke i posljedice.
1. Bolje samorazumijevanje
Dijete počinje shvaćati da je pojedinac koji može utjecati na svijet oko sebe. Međutim, ne razumije da su njegove kognitivne i tjelesne vještine još uvijek nezrele. Stoga, svaki prigovor roditelja dočekuje s inatom.
2. Prirodna radoznalost
Mališan je jako znatiželjan, a svijet je njegov predmet interesa. Prirodno je da djeca testiraju granice i reakcije koje mogu izazvati kod roditelja.
Inat je njihov način ispitivanja koliko jako mogu raširiti krila prije nego što ih se prizemlji. Imajte na umu da dijete to čini bez ikakvih zlih namjera.
3. Bolje motoričke i kognitivne vještine
Dvogodišnjak stječe slobodu na svim frontama, uključujući fizičko kretanje. Vaše dijete može izvesti gotovo bilo koji fizički pokret. Komunikacijske vještine su također poboljšane tako da sada može razumjeti jednostavne upute i njihovu svrhu.
Manje ograničenja i bolje sposobnosti povećavaju prirodnu sklonost da se inati svim granicama i krene vlastitim putem, čak i ako put nije dobar.
Kada se treba zabrinuti?
Zbog inata, kod male djece ne trebate brinuti. Međutim, postoje slučajevi kada bi inatljivo ponašanje moglo biti zabrinjavajuće kao što su:
- česti napadi bijesa
- neposlušnost praćena agresijom
- stalno odbijanje poštovanja uputa odrasle osobe
- dovođenje u pitanje pravila, u kombinaciji s agresijom
- izvođenje namjernih radnji kako bi uznemirilo odraslu osobu
- kršenje pravila ili prkošenje autoritetu u vrtiću ili na drugim mjestima
- grubo obraćanje odraslim osobama ili autoritetu
- spominjanje osvete ili osvetoljubivost
Sve ovo može ukazivati na temeljne probleme u ponašanju, kao što je poremećaj protivljenja i odbijanja. Ne postoji samo jedan razlog zašto bi dijete moglo razviti ovaj pormećaj. Stoga, nemojte paničariti. U većini slučajeva, vjerojatno je riječ o privremenom ponašanju i može se riješiti odgovarajućim intervencijama.
Kako se nositi s inatljivim djetetom?
Razgovarajte s djetetom: Komunikacija je ključna u odgoju djeteta. Pomaže mu razumjeti osnovna pravila i unaprijed definirana ograničenja. Na primjer, ako dijete uvijek čini radnju koja je štetna za druge, dajte mu do znanja da je to što čini loše i uzrokuje bol drugoj osobi.
Identificirajte okidač: Neka djeca mogu pokazati inat samo u određenim situacijama ili u interakciji s određenom osobom. Pronađite mogući temeljni uzrok i riješite ga. Na primjer, ako dijete pokazuje inat kada mu se kaže da se prestane igrati određenom igračkom, možete ponuditi alternative ili dati vremensko ograničenje koliko dugo se može njome igrati.
Odredite vrijeme za aktivnost i izvodite je svaki dan u isto vrijeme. Tako će dijete znati da ima vremensko ograničenje za aktivnost, pa su šanse za inat i bijes, kada ga se zamoli da prestane, smanjene.
Objasnite djetetu zašto su rutina i disciplina važni i kako nas čuvaju od opasnosti. Na primjer, objasnite da trčanje po stepenicama može dovesti do težeg pada i ozljede.
Ponudite mu izbor: Na primjer, umjesto da tražite od djeteta da se odmah prestane igrati i ode u krevet, zamolite ga da izabere priču za laku noć ili pidžamu. Manje autoritarna opcija olakšat će djetetu da prihvati da je vrijeme za spavanje.
Nemojte pretjerano zabranjivati jer će zabrana pobuditi znatiželju. Drugim riječima, nemojte uvijek reći 'Ne'. Ako djetetovi postupci ne uzrokuju nikakvu štetu, možda ih nema potrebe uvijek zaustavljati.
Model dobrog ponašanja: Djeca uče oponašajući ponašanje drugih. Stoga, sudjelujte u njihovim igrama ili aktivnostima kako biste modelirali dobro ponašanje. Naučite ih kako poštovati pravila u igrama i aktivnostima.
Pohvalite pozitivno ponašanje: Pohvaliti dijete za pozitivno ponašanje, izvrstan je način za jačanje dobrog ponašanja. Svaki put kada primijetite da dijete poštuje pravila ili radi pravu stvar bez inata, pohvalite ga riječima poput: 'Bravo', 'Ponosan sam na tebe' ili 'Ti si najbolji'.
Učinite okruženje sigurnim i dopustite djetetu da istražuje i eksperimentira svijetom oko sebe pod nadzorom. To će zadovoljiti znatiželju i potrebu za autonomijom, a istovremeno ga neće tjerati da se inati granicama i čini opasne stvari.
Djeca se osjećaju sigurnima kada ih se čuje i razumije. Umjesto da ih tražite da prestanu plakati, recite im da je u redu plakati i da svoje probleme mogu podijeliti s vama. Suosjećajte s mališanom i pružite mu rješenja.
Inat je uobičajeno ponašanje tijekom odrastanja koje se može kontrolirati odgovarajućim mjerama. Nemojte za to kriviti ni sebe ni dijete. Kako vaš mališan odrasta, uči surađivati s drugima i postaje lakše urazumiti ga. Ipak, ako primijetite bilo kakve alarmantne znakove, poput agresije pomiješane s inatom, nemojte se ustručavati razgovarati s liječnikom ili psihologom.