Tijekom adolescencije dijete počinje osjećati jaku potrebu za slobodm i neovisnošću pa mu laganje može postati sredstvo koji dolazi do željenog cilja – a to je što manja roditeljska kontrola.
No ako laganje postane svakodnevica pa vam se čak i čini kako je postalo navika, možda biste trebali sagledati koji su okidači ovakvog ponašanja i pokušati ohrabriti dijete na iskrenost..
Kako prepoznati da vam laže?
Ne morate biti strčnjak da biste svog klinca ulovili u laži jer govor tijela ukazuje na to da se nešto 'mulja'. Evo na koje znakove u komunikaciji obratite pozornost:
• Izbjegava vaš pogled: Klasičan znak laganja je izbjegavanje kontakta očima. Sigurno ste primijetili da kadgod ste svoga adolescenta ulovili u laži, nije vas mogao gledati u oči dok je odgovarao na pitanja. Ne kaže se bezveze: 'Oči su ogeldalo duše'.
• Nervozni pokreti tijela: Iako je možda lako izgovoriti laž, pogotovo ako je prethodno pomno smišljena, djeca ne mogu uvijek kontrolirati svoj govor tijela. Dok laže, primijetit ćete nervozne pokrete tijela koje inače ne izvosi u komunikaciji: slijeganje ramenima, češkanje iza uha, premještanje s noge na nogu ili neki drugi pokreti koji otkrivaju nelagodu tijekom komunikacije.
• Izrazi lica: Sitne promjene izraza lica, drukčiji pogled nego inače, koji ukazuju na osjećaj krivnje, a koji djeca teško skrivaju.
• Ubrzano treptanje: Često treptanje može biti znak da dijete laže. Ljudi obično trepću dok lažu kako bi se oslobodili stresa ili osjećaja krivnje.
• Ton glasa: Razgovor drukčijim tonalitetom glasa još je jedno klasično ponašanje osobe koja laže.
No nemojte samo na temelju ovih znakova zaključiti da vam dijete laže, uzmite u obzir koliko ga poznajete i situaciju u vezi koje sumnjate da laže. Jer, djeca kod koje se očituju ovi znakovi možda samo prikrivaju svoje osjećaje ili žele izbjeći njima neugodnu temu razgovora.
Zašto je potrebno na vrijeme reagirati?
Vaš tinejdžer laganje vjerojatno ne smatra nekim teškim prijestupom, nego prije ga gleda kao način da izbjegne neugodne situacije. No laganje urušava kvalitetu odnosa koje dijete tek u pubertetu počinje stvarati, ne samo odnos s roditeljima nego i s vršnjacima i nastavnicima u školi.
• Ako vaš tinejdžer često laže, veća je vjerojatnost da će laganje postati određeni obrazac ponašanja koji mu omogućava da postigne neki cilj ili da se izvuče iz neugodne situacije.
• Tinejdžer koji učestalo koristi laž u interakciji s ljudima, može izgubiti prijatelje nakon što ga uhvate da nije govorio istinu. Osim gubitka prijateljstva, dijete se ta da suočava i s osjećajem krivnje i stresa, ali i osjećajem odbačenosti.
• Ako su prisutni i drugi oblici problematičnog ponašanja, poput agresivnosti ili slabe kontrole bijesa, dugoročno može doći i do ozbiljnijih mentalnih problema.
• Ako laganje postane obrazac ponašanja, s vremenom dolazi do patološkog ponašanja, odnosno poremećaja kada osoba laže po navici, bez obzira na situaciju, bez osjećaja grižnje savjesti ili žaljenja.
Kako 'izaći na kraj' s lažima?
SMIRENI PRISTUP: Umjesto osude, kritike i kažnjavanja, upotrijebite svoje roditeljske vještine i započnite smireni razgovor. Kažnjavanje ili osuda kod adolescenata potiču bunt i zatvaranje, a smirena komunikacija razumijevanja i prihvaćanja može ih navesti da se otvore za istinu.
OTKRIJTE RAZLOGE LAGANJA: Većinu vremena tinejdžeri lažu da bi se zaštitili. Ako im ne date povoda da se osjete napadnuti, neće se imati potrebu niti štititi. No takav biste odnos trebali početi graditi s djetetom vrlo rano. Ukazivanje odmalena na to da kao osoba dijete ima pravo na pogreške, ali i njihovo sagledavanje, bez osude i osjećaja krivnje, temelj je zdravog odnosa roditelj-dijete tijekom adolescencije. Ako dijete nema strah da ćete ga osuditi, otkrit će vam razlog zašto laže i tada ćete imati otvoren prostor za komunikaciju i edukaciju svoga djeteta.
UTJECAJ VRŠNJAKA: Ponekad vas dijete s kojim imate kvalitetan odnos može neugodno iznenaditi svojom laži. U fazi puberteta djeca traže svoje mjesto u društvu i često ne biraju sredstva da bi bila prihvaćeni od svojih vršnjaka. Tada će učiniti nešto loše, prikloniti se nekom rizičnom ponašanju i, naravno, pokušati to sakriti od vas. No koliko je u vašoj moći doista zabranama kontrolirati svoga tinejdžera? Uvijek krenite razgovorom i pokušajte ukazati na posljedice rizičnog ponašanja. Imajte strpljenja jer tako najbolje svome djetetu pokazujete da ste mu podrška i da ako i 'zaglavi' u problemima, može doći k vama po savjet.
JAČANJE ODNOSA: Roditeljstvo uključuje uspostavljanje iskrenog odnosa s djetetom kako ono bilo slobodno s vama podijeliti svoju sreću, brigu i probleme.