Draga mama,

Prije svega smatram da je dobro što ste Vi i suprug brižni roditelji koji pružaju podršku svom djetetu. S obzirom da se Vaša kćer trenutno nalazi u vrlo osjetljivom periodu adolescencije, njezina ponašanja mogu biti pomalo zbunjujuća. Promjene raspoloženja, preosjetljivost, pretjerane reakcije... Sve je to karakteristično za ovo razdoblje. Vama savjetujem da joj i dalje budete podrška, da joj dajete do znanja da ste tu za nju ali na način koji njoj neće izgledati kao forsiranje. Primjerice, kada se rasplače recite joj da Vam je žao što se ne osjeća dobro i da ukoliko želi o tome razgovarati da ćete je saslušati. Također je možete samo zagrliti (Vi je najbolje poznajete pa možete pretpostaviti što bi joj više odgovaralo) i reći joj da ne znate o čemu se radi ali da ako želi razgovor/podršku/utjehu da ćete biti tu.

Preporučam Vam i da pročitate slijedeći članak koji se odnosi na komunikaciju s adolescentima: http://www.ordinacija.hr/budi-sretan/sretno-dijete/kako-razgovarati-s-adolescentima/

Nadalje, ukoliko procjenjujete da Vaša kćer pati, zatvara se u sebe, gubi zanimanje za stvari koje su je do nedavno veselile te ima poteškoća u svakodnevnom funkcioniranju – tada bi bilo dobro da se obratite stručnjaku za pomoć. No dokle god njezine promjene raspoloženja ne doživljavate drastičnim u smislu ozbiljnijih poteškoća, razloga za brigu nema.

Želim Vam puno sreće!

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

www.budisvoj.eu