Jesu li ova djeca nespremna za prvi razred, pa im je potreban dodatan rad da se prilagode školi ili ovakvim svojim ponašanjem šalju određenu poruku?

Djeca su nemirna na satovima uglavnom u prvim razredima škole. Kasnije, odrastanjem, njihova pažnja se postupno produžava, a tjelesni pokazatelji nemira (potreba djeteta da često ustane ili da se vrti na stolcu ili lupka nogama o pod...) nestaje.

U prvim razredima škole, djeca još uvijek pamte način učenja iz vrtića. Tamo su znanja stjecala kroz igru i zabavu, nisu morala sjediti mirno 45 minuta, nalazili su se u okruženju njima dobro poznatom, u prostoru s veselim bojama i odgajateljicama koje mogu dodirnuti, sjesti im u krilo, zagrliti ih... kad god požele. Zato što se sjećaju ovog razdoblja, većina djece u prvom razredu izjavljuje da voli školu. Međutim, ako se sadržaji i očekivanja da dijete ove sadržaje usvoji mijenjaju iz jednog razreda u drugi i postaju sve zahtjevniji – tako i njegov otpor prema školi raste. U petom razredu, pronaći dijete koje kaže da voli školu predstavlja veliki izazov.

Zašto je dijete nemirno na satu?

Prezentiranja gradiva u obliku monologa. Nastava bez interakcije ili dijaloga uspavljuje dijete. Ono nema razloga da bude mentalno budno i koncentrirano ako zna da ga nitko neće pitati za mišljenje ili na bilo koji način aktivirati. Ovakvi satovi su dosadni a dijete nižih razreda osnovne škole ne zna pobijediti dosadu na drugačiji način osim osobnom tjelesnom akcijom, koju nastavnici najčešće nazivaju “nemir” . U starijim razredima, dijete kojemu je dosadno će na satu sanjariti. Učitelju to neće ometati sat ali korist koju će dijete od tog sata imati je nikakva.

Djetetova nezrelost za promjenu koju donosi škola. Ukoliko dijete u razdoblju prije škole nije uspostavilo razlikovanje igre od obaveze, nema osnovne radne navike ili nije odgovarajuće pripremljeno na promjenu koju donosi škola, za očekivati je da će mu biti potrebno više vremena da se snađe u ovim novim okolnostima. Smatra se da treba proći cijeli prvi razred da bi se sa sigurnošću moglo reći da se dijete naviknulo na školu, jer je toliko velika ova promjena u njegovom životu. Za dijete koje je u školu zakoračilo nespremno ili nezrelo, ovo razdoblje traje i duže.

Okruženje koje čine druga djeca. Ukoliko su djeca iz razreda vašeg djeteta uglavnom tjelesno aktivna ili nemirna (na primjer, veći broj dječaka u razredu često znači i problem s disciplinom), i vaše dijete će imati poteškoća s pažnjom na satu. Ono ima potrebu da bude prihvaćeno u svom društvu, da se osjeća dijelom cjeline pa će podržavati ponašanje većine ili i samoinicijativno inicirati nestašluke da bi zadržalo status u grupi.

Kako možete pomoći svom djetetu da što prije stekne pažnju potrebnu za pažljivo praćenje nastave?

Pokažite razumijevanje. Sjetite se svog djetinjstva. Je li vama bilo lako 45 minuta koncentrirano slušati sat biologije, pa poslije samo 5 minuta pauze, također, s maksimalnom pažnjom pratiti sat matematike? A poslije toga...

Zato, izbjegavajte kritizirati ili grditi dijete koje ne može kontrolirati svoje ponašanje. Ono za to nije odgovorno. Umjesto toga, pomozite mu da usvoji ponašanje koje je poželjno. Umjesto kritika, svaki put kada uspije svladati se ili nešto napravi na onaj način za koji želite da prevladava, pohvalite ga.

Vježbajte pažnju i usredotočenost na određene aktivnosti. Roditelji mogu vježbati usmjeravanje pažnje svog djeteta kroz igranje društvenih igara mogu ponuditi djetetu igre s prirodnim materijalima kao što su: voda, pijesak, glina...

Uvijek nove aktivnosti. Kada vidite (kod kuće) da se dijete dosađuje, i da zbog toga postaje naporno, pretjerano živahno, zahtjevno – pronađite mu nove zadatke. Uključite ga u svoj život i obavežite ga da vam nešto donese ili odnese, pomogne u nečemu... Dijete će se osjećati kao da vam je potrebno i da znate cijeniti njegovu pomoć a vi ćete spriječiti da mu, zbog dosade, njegujete nemir.

Razgovarajte s učiteljem ili učiteljicom. Pokažite inicijativu. Pitajte što su oni učinili da se vaše dijete na satu smiri. Ponekad je dovoljno takvo dijete staviti u prvu klupu kako bi taj učitelj, u svakom trenutku, znao što ono radi i kada primijeti da mu pažnja popušta, napravi mali trik kako bi dijete ponovno smirio. Ti mali trikovi koje bi učitelj trebao znati su - dati djetetu da novi zadatak, nečime ga uposliti da mu pomogne (obriše ploču, našilji olovku... Svaki tjelesni iskorak, promjena koju je djetetu učitelj dopustio – omogućit će djetetu brže smirenje nego da je bilo prisiljeno da mirno sjedi u klupi 45 minuta.

Male vježbe za uklanjanje nervoze kao što su: brojanje u sebi, vizualizacije, tehnike disanja... odlične su metode za antistres samopomoć, a može ih usvojiti dijete već od pete godine. Naravno, uvjet da ovim vježbama naučite svoje dijete je da ih poznajete vi.

Obratite pažnju na prijatelja iz klupe vašeg djeteta. Često, učitelji stavljaju jedno pored drugog djecu koja su potpuno različitih osobina, očekujući da će oni međusobno djelovati jedno na drugo. To, međutim, ne mora imati nikakvog značenja za smirivanje nemira kod jednog djeteta a može znatno ometati u radu ono dijete koje nije nemirno.

Konačno, ako se neželjeno ponašanje djeteta stalno mijenja ali ostaje uvijek prisutno, očigledno je da na ovaj način dijete poručuje da prema školi ima otpor. Tako, dijete koje i u kasnijim razredima ometa nastavu (ne više tjelesnim nemirom već, na primjer, stalnim pričanjem) pokušava samo sebe zabaviti. Nažalost, ovakvo ponašanje je u višim razredima nerijetko podržano od druge djece, (i njima treba zabava), pa se utoliko teže iskorjenjuje i pretvara u neko poželjnije.

Jelena Holcer, pedagog

Izvor: www.yumama.com

Foto: Profimedia