Djeci do dvije godine ne trebaju ekrani, a roditelji trebaju skinuti aplikacije koje djeca koriste i upoznati sve rizike

Udruga Obitelji 3plus piše o temi digitalne sigurnosti djece i obiteljskih pravila u online okruženju. Ovo je aktualna tema, osobito u kontekstu porasta korištenja ekrana među djecom i sve češćih slučajeva cyberbullyinga, a članak obrađuje:

Mala djeca uče kroz pokret, dodir, do 2 godine ne trebaju ekrane

Djeca do dvije godine ne trebaju ekrane. Najviše im trebaju lice, glas i dodir roditelja. Brojne studije potvrđuju da upravo ti trenuci licem u lice najviše potiču razvoj govora, emocionalne stabilnosti i socijalnih vještina.

Kada dijete traži pažnju, a mi posežemo za ekranom kao rješenjem – u tom trenutku ne smirujemo situaciju, već stvaramo obrazac. Uključiti dijete u kuhanje, zapjevati pjesmicu ili zajedno pospremiti igračke nije samo alternativa, to je ulaganje u odnos. Za razliku od tinejdžera, mala djeca nemaju kapacitet da razlikuju virtualni svijet od stvarnog. Istraživanja pokazuju da prekomjerna izloženost ekranima u ranoj dobi može utjecati na razvoj govora, pažnje, emocionalne regulacije i socijalnih vještina. Djeca mlađa od dvije godine uče prvenstveno kroz pokret, dodir i interakciju licem u lice – ne putem slike na ekranu.

Upravo tu se možemo osloniti na načela Montessori metode, koja naglašava važnost senzorne stimulacije, slobodnog kretanja i iskustvenog učenja. Dijete uči rukama, osjetilima, dodiromprirodnih materijala, ponavljanjem jednostavnih radnji koje mu omogućuju razvoj samopouzdanja i koncentracije. Ekran, koji brzo mijenja sadržaje i nadražuje pažnju, tu ne može konkurirati.

Aktivnosti koje oblikuju mozak malog djeteta

Montessori pristup potiče roditelje da djetetu ponude „pravu stvar“ – ne virtualnu. Umjesto animiranih crtića:

• slaganje rublja,
• miješanje tijesta,
• promatranje oblaka,
• čitanje slikovnica s izražajnim licem i toplim glasom roditelja.

To nisu banalne aktivnosti – to su trenuci koji oblikuju mozak djeteta, njegovo emocionalno stanje i način na koji stvara odnose s drugima.

Ljudski dodir nema zamjenu

Ni jedan ekran, koliko god bio edukativan, ne može zamijeniti pogled pun ljubavi, dodir ruke ili ton glasa roditelja. Dijete koje ima sigurne i stvarne odnose u stvarnom svijetu, kasnije će bolje navigirati i onim digitalnim. Sve kreće od doma, od prve godine života – i od nas.

Cyberbullying - nasilje koje ne prestaje na školskom hodniku

Elektroničko nasilje među djecom više nije iznimka – ono je svakodnevica. Djeca mogu postati žrtve, počinitelji ili promatrači bez da se fizički maknu iz vlastite sobe. Roditelji često nisu ni svjesni da uvredljivi komentari, dijeljenje privatnih fotografija ili ignoriranje u grupama ostavlja duboke emocionalne posljedice.

Što sve ulazi u cyberbullying?

Uvredljivi komentari na društvenim mrežama, širenje glasina putem poruka, dijeljenje privatnih fotografija bez pristanka, prijetnje, isključivanje iz grupa, "cancelanje" – sve su to oblici elektroničkog nasilja. Problem je što djeca rijetko govore o tome. Sram, strah od osude ili uvjerenje da "to nije ništa strašno" drže ih u tišini.

Zašto je razgovor ključan?

Roditelji često nisu ni svjesni što se događa. Zato je važno razgovarati – ali ne samo jednom, i ne samo kad nastane problem.

Pitanja poput:

"Je li ti se netko rugao online?"
"Jeste li u razredu pričali o tome što je u redu dijeliti na internetu?"
"Što bi napravio da netko pošalje nečiju neugodnu sliku u grupu?"

...otvaraju prostor za iskren razgovor i grade povjerenje. O ovoj se temi mora pričati – jer ako to ne činimo, riskiramo šutnju koja boli. A koliko je važno da o tome govorimo, pokazuje i činjenica da se sve više velikih kompanija uključuje u osvještavanje javnosti. Primjerice, A1 je pokrenuo čitavu kampanju posvećenu digitalnom nasilju među djecom – jer su prepoznali da kao tehnološka kompanija imaju odgovornost, ali i moć za promjenu.

Ako oni mogu, možemo i mi. Roditelji, učitelji, cijelo društvo. Djeca zaslužuju odrastati u sigurnom digitalnom okruženju. To ne znači zabraniti im pristup internetu, nego ih naučiti kako ga koristiti – odgovorno, empatično i s razumijevanjem. A to počinje razgovorom. Danas.

Obiteljska digitalna pravila

Dogovoreni digitalni okvir može funkcionirati samo ako su svi uključeni. Kada zajedno odlučujemo – kada je vrijeme za ekran, koja su pravila u obiteljskim grupama, gdje mobitel smije stajati, a gdje ne – djeca dobivaju jasan okvir, ali i osjećaj uključenosti. Takva pravila ne znače kontrolu, već povjerenje. Dijete koje zna zašto nešto vrijedi, mnogo će lakše to i poštivati.

Uspostavljanje jasnih digitalnih pravila u obitelji nije ograničenje, već temelj sigurnog i odgovornog korištenja tehnologije. Centar za sigurniji internet preporučuje da se pravila ponašanja iz stvarnog života prenesu i u digitalni svijet.

Ključni elementi su:

• Obiteljski ugovor: Sastavite ga zajedno - roditelji i djeca. Definirajte vrijeme korištenja uređaja, vrste dozvoljenih sadržaja te tko (i kada) uređaj smije koristiti. Centar za sigurniji internet o tome piše: “Obiteljski ugovor je odličan način za započeti razgovor s cijelom obitelji… kada ga roditelji i djeca izrade, mogu ga staviti na vidljivo mjesto”.
• Pravila vrijede za sve: Ne samo djecu - i roditelji se drže istih pravila. “Djeca uče po modelu. Ukoliko su na razini obitelji uspostavljena pravila o korištenju tehnologija – pravila se trebaju držati svi, uključujući roditelje!”
• Redoviti razgovori: Postavljajte pitanja poput “Koliko dugo danas koristiš mobitel?”, “Jesi li vidio nešto što te uznemirilo?”. Redoviti dijalozi grade povjerenje i osvještavaju rizike.
• Praćenje i nadzor: Koristite aktivni nadzor (budite prisutni u sobi) i pasivni nadzor (ograničite korištenje samo na roditeljima dostupnim prostorima).
• Edukacija o privatnosti: Razgovarajte o dijeljenju osobnih podataka i fotografija - upoznajte dijete s rizicima i objasnite zašto je važna privatnost.
• Uključivanje stručnjaka: Ako ste nesigurni, Centar savjetuje da se obratite stručnjacima za podršku, pravnim i psihološkim savjetima.

Roditelji kao digitalni uzori - djeca nas uvijek gledaju

Djeca nas ne slušaju uvijek, ali nas uvijek gledaju. Ako roditelji večer provode gledajući u ekran, bez razgovora, ako mobitel postaje stalni suputnik za stolom, u šetnji i na igralištu – dijete usvaja te obrasce kao normalne.

Vrijeme bez ekrana za cijelu obitelj, kao i zajednička digitalna pravila koja vrijede i za odrasle, važan su korak u postavljanju granica. Povjerenje se gradi primjerom.

Upoznajte rizike, ne samo aplikacije

Roditelji se često boje konkretnih aplikacija – TikToka, Snapchata, Discorda – no stvarni izazovi leže u onome što djeca doživljavaju dok ih koriste. Preporučuje se upoznati vrste rizika koje donosi internet: to znači ako roditelji žele postaviti zdrave digitalne granice, ne mogu ostati tehnološki pasivni. Važno je poznavati aplikacije koje dijete koristi, razumjeti kako funkcioniraju i koristiti alate za nadzor i zaštitu koji su danas dostupni. Kada znamo što tražiti i kako razgovarati, lakše postavljamo granice koje imaju smisla.

Roditelj ne može nadzirati ono što ne razumije. Ako dijete koristi Instagram, Snapchat, TikTok ili Discord - a roditelj nema pojma što se na tim aplikacijama događa, komunikacija se prekida, a kontrola postaje nemoguća.

Zato svaki roditelj bi trebao imati barem osnovno razumijevanje aplikacija koje dijete koristi? Još bolje - preuzeti iste aplikacije, postaviti vlastiti profil i istražiti postavke privatnosti i sigurnosti.

Ne da bi se „ušuljali“, već da znaju kako funkcioniraju rizici: anonimni komentari, nestajuće poruke, lažni profili, algoritamski sadržaji itd. Roditelj koji razumije digitalni svijet svog djeteta, bit će bolji vodič. Ne mora znati sve - ali mora biti prisutan. Nadzor ne znači špijuniranje, nego postavljanje granica uz objašnjenje i otvorenu komunikaciju. Najbolja zaštita i dalje je povjerenje, razgovor i kontinuirano učenje – s obje strane.

Zaključak

Roditeljstvo u digitalno doba ne znači znati sve. Ali znači biti prisutan, razgovarati, postavljati pitanja i pokazivati primjerom. Dijete koje zna da vas može pitati – dijete je koje je sigurnije.

U eri interneta, ono što ostaje važno jest: obitelj kao prostor sigurnosti, dijalog kao alat i roditelj kao vodič.

Ovaj tekst proizašao je iz iskustava, edukacija i zajedničkog promišljanja provedenog u sklopu aktivnosti Udruge Obitelj 3plus. Kroz projekt "Držimo IT korak", održane su online radionice, edukativna konferencija i izrađena je brošura s preporukama, alatima i primjerima za odgovorno digitalno roditeljstvo. Više o tome dostupno je na našim mrežnim stranicama.

Ovaj dokument izrađen je uz financijsku podršku Ministarstva demografije i useljeništva. Sadržaj ovog dokumenta u isključivoj je odgovornosti Korisnika i ni pod kojim se uvjetima ne može smatrati kao odraz stajališta Ministarstva.

O autoru:

Udruga obitelji s troje ili više djece (Obitelji 3plus) je neovisna, neprofitna, nevladina, nekonfesionalna i nestranačka organizacija civilnog društva, nastala na inicijativu samih roditelja iz velikih obitelji. Zalažemo se za društvo koje se brine o obiteljima te želimo doprinijeti podizanju kvalitete života svih obitelji u Hrvatskoj, a posebno obitelji s troje ili više djece. Najveću pozornost privukli smo Obiteljskom karticom pomoću koje 3plus obitelji mogu koristiti posebne popuste i pogodnosti kod nacionalnih i lokalnih partnerskih poduzeća. Isto tako, zastupamo interese 3plus obitelji stvaranjem afirmativnijeg okruženja za obitelji, organiziranjem radionica, povezivanjem radi međusobne podrške, poticanjem tvrtki na društveno odgovorno poslovanje i utjecanjem na javne politike. Naša nastojanja za dobrobit 3plus obitelji prepoznata su i na međunarodnoj razini te smo članica Europske konfederacije velikih obitelji – ELFAC. Više potražite na www.obitelji3plus.hr.