UGLEDNI DOMAĆI PSIHOLOG: 'Zabrane nisu rješenje! Evo što roditelji trebaju činiti ako djeca pretjeruju s ekranima'

Generacije djece razvijaju se, rastu i sazrijevaju u vremenu kada je dostupnost informacija i raznih zabavnih sadržaja lakša i brža nego ikad prije. Sadržaj na ekranu atraktivniji je nego realan život, jer u kratkom vremenu pruža puno podražaja, i upravo je u tome njegova najveća opasnost. Teško je, nakon jako slatke kave, naviknuti se na gorčinu, a u situaciji kad su roditelji preopterećeni i pod stresom, pa se ne posvećuju djeci koliko bi htjeli ili trebali, upravo im ekrani popunjavaju vrijeme. Žalosti činjenica da je mnogoj djeci online život važniji od boravka na zraku, a roditelji i sami pred istim izazovima često ne znaju što činiti. O načinima kako se s time nositi, na panelu 'Manje scrollaj, više rolaj!' o djeci i izazovima digitalnog doba te utjecaju tehnologije na emocionalno i fizičko zdravlje najmlađih, koji je nedavno održan u zagrebačkom Z Centru, govorili su prof. psihologije Boris Blažinić, jedan od najistaknutijih stručnjaka za emocionalno zdravlje, predsjednica Udruge kineziologa Grada Zagreba Meri Matušan, pravnica i suosnivačica portala Supermama Sonja Švajhler te poznati plus size model i mlada majka Lucija Lugomer.

Preporuka je stoga odrediti dan ili vrijeme za zajedničke aktivnosti u kojima će sudjelovati cijela uža obitelj. Rolanje, šetnja, društvene igre, kuhanje – izbora je puno, ali svakako je pritom važno isključiti gadgete i uključiti dijete u aktivnosti. I neka to postane tradicija. Iako je kvalitetno zajedničko vrijeme prva stvar u izgradnji dobrih obiteljskih odnosa, odabir fizičke aktivnosti još je jedan adut više. Osim toga, biti aktivan ulog je u zdravlje. U tom smislu, kad je riječ o predškolskoj i školskoj djeci, stručnjaci se slažu kako im je potrebno omogućiti da se aktivno igraju nekoliko puta dnevno, i to barem 60 minuta planirane tjelesne aktivnosti i 60 minuta nestrukturirane tjelesne aktivnosti (igranje).
Bavljenje sportom pomaže djeci svladati neke osnovne motoričke vještine i socijalne vještine, uče se boljoj komunikaciji i timskom radu, ustrajnosti i rješavanju konflikta različite vrste. Pokazalo se da školska djeca koja se bave nekim sportom, kao izvanškolskom aktivnošću, pokazuju bolje rezultate u učenju, vjerojatno zbog toga što su prisiljeni bolje rasporediti svoje slobodno vrijeme i potruditi se iskoristiti vrijeme za učenje.

Kod izbora sporta, valja obratiti pozornost na to da treninzi sadrže tri osnovna elementa, koja su važna za djetetov pravilan rast i razvoj: da poboljšavaju djetetovu izdržljivost, jačaju mu i razvijaju mišiće te da mu omogućuju bolju fleksibilnost tijela. Sve to, moguće je dobit rolajući. Rolanje, osim što je super aktivnost za prevenciju pretilosti (a znamo da su naša djeca među najdebljima u Europi), rolanje pospješuje snagu i izdržljivost, oslobađa nas stresa i napetosti (da, obveze oko škole mogu biti itekako stresne) i usrećuje nas, jer povećava razinu edorfina, poznatijih kao hormona sreće. Tijekom školske godine, djeca imaju strukturirani dan, a pritom velik dio vremena provode sjedeći u klupi, pa ih je bitno motivirati na kretanje – ili kroz igru ili kroz neku organiziranu aktivnost. Sve do 15. svibnja ispred Z centra otvorena je staza za rolanje, najzabavnije mjesto u zapadnom dijelu grada za čitavu obitelj. Tamo se možete zabavljati svaki dan od 10 do 21 sat, uključujući i vikend.

U svemu što radi, dijete traži odobravanje i potvrde da je dobro. No, ako sve te potvrde dolaze isključivo izvana (npr. u obliku lajkova na društvenim mrežama) dijete postaje nesigurno i može misliti da ne vrijedi dovoljno ili da nešto krivo radi. Djetetu treba posvećen roditelj i kvalitetno zajedničko vrijeme, a upravo je u tome i sva 'filozofija' uspjeha u izgradnji međusobnog odnosa roditelja i djece.

'Mnogi će reći kako je cilj roditeljstva dobro odgojeno dijete. No što to znači. Mnogi bi rekli kako je to uredno, pristojno i poslušno dijete, no smisao roditeljstva učiniti je da dijete bude sretno i samostalno. Pogreška je što roditelji misle da djeca moraju željeti isto što i oni, i tu se događa da lome dijete, umjesto da uvažavaju njegov karakter', kaže prof. Blažinić, napominjući kako je bitno i da su mama i tata konzistentni u odlukama.

'Kad to nije slučaj, to je kao da dijete ima slušalice i u jednom uhu sluša jazz, a u drugom cajke. To jednostavno nije normalno, pa dijete više ništa ne želi slušati i onda mu ulica 'pušta glazbu, jer ovo doma je neslušljivo', slikovito opisuje prof. Blažinić, napominjući kako je u odgoju presudno i to koliko smo uspjeli Izgraditi kvalitetno samopoštovanje kod djece u najranijoj dobi – ako su roditelju čašu napunili, ulica ti više ne može 'uliti' ništa novo.
Najveći problem današnjice je to što se izgubila empatija i što je emocionalna inteligencija u totalnom deficitu. Veliki dio odgovornosti za to nose upravo ekrani, jer više nema interpersonalnog kontakta, što za posljedicu ima nerazumijevanje emocija. Iako su ovi stručnjaci naglasili kako djeca vape za granicama i dosljednošću, složili su se kako zabrane (pa i ekrana) nisu rješenje.

'Postaviti granice, da, ali naći supstitut da dijete ne ostane bez ičega', zaključuju ovi stručnjaci i pozivaju roditelje na rolanje u Z Centar. Aktivirajte se, jer je sve do 15. svibnja ispred Z Centra otvorena staza za rolanje. Izgovora za nekretanje više nema, jer i proljeće je stiglo, a ono jednostavno mami na aktivan boravak na otvorenom.

*Sadržaj nastao u suradnji sa Z centrom.